Tvrtka Gavrilović najstarija je mesna industrija u Hrvatskoj, s tradicijom dugom 330 godina. Prvi Gavrilovići dolaze u Petrinju već polovicom 17. stoljeća. Braća Ivan i Petar počinju se baviti mesarskim zanatom. Godine 1773. carica Marija Terezija određuje Petrinju za središte cehovskog obrta za cijelu Krajinu. Među osnivačima mesarskog ceha u Petrinji nalaze se i braća Gavrilović.

Oni su bili glavni opskrbljivači mesom Napoleonovih trupa u tadašnjoj Vojnoj krajini, s obzirom na to da je Petrinja u sastavu Napoleonove Ilirije  bila od 1809. do 1813. godine, a Napoleonov maršal Marmont pretvorio je taj grad u sjedište svoje pukovnije. Zajedno s nekolicinom petrinjskih mesara i trgovaca, 1822. Ivan Gavrilović osniva prvu manufakturu.  Tako su mesari Josip i Ivan Gavrilović postali i glavni su opskrbljivači Jelačićeve vojske mesom i mesnim proizvodima, prigodom godišnjih vojnih vježbi. 1883. sinovi pokojnog Mate Gavrilovića registrirali su tvrtku. U toj tvornici je radilo pedesetak zaposlenika. Tada je nastao i recept za Zimsku salamu.

'Digitalni mindset'
Danas tvrtkom, koja također ima sjedište u Petrinji, upravlja deveta generacija obitelji Gavrilović. Upravo po tom dugom obiteljskom naslijeđu tvrtka je jedinstvena u Hrvatskoj, a među rijetkim je takvim obiteljskim tvrtkama i u svijetu.  Prije nekoliko stoljeća manufaktura, danas mesna industrija opremljena najmodernijim industrijskim strojevima i proizvodnim linijama koja zapošljava više od 500 djelatnika, a širok asortiman  svojih mesnih prerađevina izvozi u susjedne zemlje, Njemačku, Austriju, Švedsku, Irsku i USA. 

U Gavriloviću prate razvoj tehnologije i kontinuirano rade na unaprjeđenju postojećih poslovnih procesa i razvoju novih. Iznimno im je stalo do digitalizacije čije su temelje postavili još 'davne' 2007. godine  implementacijom ERP sustava. "To nam je omogućilo centralizirano prikupljanje informacija i stvorilo uvjete za kvalitetno poslovno izvještavanje. U proteklih desetak godina povezivali smo razne sustave i izvore podataka s ciljem bržeg i točnijeg protoka informacija.

Nama, kao i svakom drugom poslovnom subjektu važno je brzo donositi kvalitetne odluke, što bi bez upravljanja podacima bilo nemoguće. U proteklih nekoliko godina susrećemo se i s novim tehnologijama koje nas na neki način i 'guraju' da određene procese digitaliziramo. U tome vidimo šansu da sve više procesa unaprijedimo, i tako učinimo i radno okruženje zanimljivim i fleksibilnijim, čime povećavamo i sveukupnu efikasnost naših poslovnih procesa", kažu u Gavriloviću.

Preduvjete za digitalizaciju, ističu, stvorili su podizanjem sigurnije i fleksibilnije IT infrastrukture koja može odgovoriti na poslovne zahtjeve, te boljim upravljanjem podacima.  Žele graditi "digitalni mindset", koji će poticati sve njihove zaposlenike na svim razinama da razmišljaju na koji način mogu pridonijeti, te kako iskoristiti tehnologiju koja se nudi. Sve navedeno se može svesti pod isti nazivnik, a to je konstantno unapređenje svih ključnih procesa u proizvodnji, prodaji i logistici, jer je tehnologija, svjesni su u Gavriloviću, važnija nego ikad prije.

"Teško je navesti  stupanj digitalizacije u postocima u našem kompleksnom okruženju, ali rekli bismo optimistično da smo na pola puta", kažu u toj najdugovječnijoj hrvatskoj tvrtki. Jedan od digitalnih procesa za koji kažu da im je mnogočemu olakšao poslovanje je uvođenje servisa EDI, odnosno implementacija e-računa. Za taj proces kao partnera, odnosno informacijskog posrednika, odabrali su Hrvatski Telekom.

Kvalitetna rješenja
"EDI kao servis koristimo već duže vrijeme za razmjenu dokumenata s kupcima. E-račun je bio logičan slijed i zadnji korak koji je zaokružio elektroničku razmjenu i s poreznog aspekta. Odlučili smo se za HT kao pružatelja usluge za e-račun, jer smo u njima prepoznali kvalitetnog partnera s kvalitetnim rješenjem, što se potvrdilo i kroz implementaciju. Od samog početka nije bilo većih problema, a i postprodukcijska podrška je bila na vrlo visokom nivou", ističu u Gavriloviću. Prosječno godišnje šalju više od 40 tisuća računa.

Kako je trošak izrade jednog papirnatog računa iznosio oko 4 kune (troškovi vremena izrade računa, papira, tonera, poštarine), prelaskom na elektroničko slanje ostvarili su uštede od oko 2 kune po računu, a ne treba zanemariti niti pozitivan utjecaj na očuvanje okoliša zbog manjeg trošenja papira, što je opet važno za društveno odgovorno poslovanje.  Nadalje, od korištenja e-računa ne profitiraju samo dobavljači koji omogućuju transparentnu 'dostavu faktura',već i kupci koji time mogu značajno unaprijediti svoje procese u likvidaturi. To je dobar primjer kako digitalizacija procesa može unaprijediti poslovne odnose, poručuju iz mesne industrije Gavrilović.

* Sadržaj omogućio HT