Četiri distributera toplinske energije Slavonski Brod, Karlovac, zagrebački HEP Toplinarstvo i riječki Energo, koji se koriste loživim uljem za proizvodnju toplinske energije mogli bi bankrotirati zbog neaktivnosti državne administracije i selektivnog nastupa jer s jedne strane Vlada donosi nove zakone kako bi dobila pregovaračke poene od EU, ali te iste, kozmetičke zakone njezina administracija dalje ne provodi zbog čega je u slučaju poslovanja distributera toplinske energije zatražena intervencija EK. Na bankrote ili tužbe Ustavnom sudu u ovom trenutku bi se izvjesno mogla svesti situacija poslovanja tih distributera nakon što je 1. travnja 2005. godine stupio na snagu novi zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom kojim je distribucija toplinske energije prestala biti komunalna djelatnost, inače pod ingerencijom gradova.

Tužba ili bankrot
Naime, Vlada RH ovlastila je Ministarstvo gospodarstva da preuzme ulogu regulatora cijena i korigira svakom distributeru zasebno kretanje cijena toplinske energije paralelno s promjenama cijena sirovina. U tu je svrhu osnovana i posebna agencija Hera. Herine djelatnike plaćaju svi distributeri jer izdvajaju određene postotke iz vlastitih prihoda za njihove plaće. Problem je nastao jer je Ina izuzeta od ovog pravila te joj je dopušteno da svoje cijene formira sukladno kretanjima cijena sirovina na svjetskom tržištu, svakih petnaest dana. Od četrnaest distributera toplinske energije koliko ih je učlanjeno u nacionalno udruženje spomenuta četiri gradska poduzeća kupuju od Ine lako loživo ulje, ekstra lako loživo ulje i ukapljeni naftni plin. I dok Ina kroz skoro dvije godine slobodno podiže cijene ovih sirovina jer to diktira svjetsko tržište, distributeri su od resornog ministarstva i Here zatražili dozvolu da i oni prate korekcije cijena. U nedostatku odgovora sezonu grijanja 2005./2006. riječki je Energo, primjerice, zaključio s gubitkom od 6,5 milijuna kuna, a slično su poslovali i ostali – karlovački, slavonskobrodski i zagrebački distributeri – koji su stoga samoinicijativno poskupili cijene grijanja. Alternativa je bila prekid grijanja u daljnjoj sezoni. Pritom se neprekidno dopisima kontaktiralo i podsjećalo ministra Vukelića na nužnost ubrzavanja administrativne procedure. Resorno ministarstvo do danas se nije očitovalo na zahtjeve distributera toplinske energije da im se u skladu sa zakonom obrati partner nužan za formiranje pojedinačnih cijena. Uslijedilo je mišljenje Here kako su izvedena poskupljenja tih distributera nezakonita jer nema odobrenja Ministarstva; karlovačke, riječke, slavonskobrodske i zagrebačke distributere toplinske energije posjetili su inspektori i procijenili da toplinari moraju građanima vratiti dio novaca. Karlovački slučaj Toplane prvi je alarmirao javnost jer bi tvrtka komotno mogla bankrotirati zbog gubitaka, no slični razvoj situacije neće zaobići ni ostala tri grada – Rijeku, Slavonski Brod, a možda i Zagreb. Naime, vlasnici distributera toplinske energije su gradovi, osim HEP Toplinarstva čiji je vlasnik HEP d.o.o. – državna tvrtka naslonjena na državni budžet (koje inače prakticira pokriće jednih gubitaka iz drugih prihodnih stavaka), a i u ovom konkretnom slučaju gubitke bi pokrivao državni a ne zagrebački budžet. Novonastali akumulirani gubici gradskih distributera morali bi se pokrivati iz gradskih proračuna, dakle novcima poreznih obveznika. S druge strane, činjenica je da se ne koriste svi građani uslugama gradskih toplana; oni koji sami kupuju loživo ulje plaćaju ga po Ininim cijenama, ali su također porezni obveznici što bi značilo da se iz njihovih novčanika duplo grabi novac.

Nagomilani dugovi
Riječki Energo jedini u svom vlasništvu ima praticipaciju inozemnih partnera, njemačke Thuge i talijanske Amge, tvrtki koje su dijelom portfelja E.on-a, no te dvije tvrtke posjeduju manjinski paket vlasništva u Energu, točnije 34 posto obje. Grad Rijeka vlasnik je 56,9 posto Energa, a Croplin d.o.o. 9,1 posto, što znači da i u riječkom slučaju teret pada većinom na porezne obveznike. Energo je osim 6,5 milijuna kuna gubitka prihoda dužan vratiti još 6,5 milijuna prenaplaćenih kuna jer je od 1. ožujka 2006. poskupio za 19 posto usluge grijanja. Karlovačka Toplana poskupila je cijene od veljače 2006. za 27,9 posto i od karlovačke toplane traži se također povrat od oko 6 milijuna kuna. Cijene sirovina na svjetskom tržištu porasle su u istom razdoblju za 55 posto, navode upućeni iz branše. Predstavnici Thuge i Amge zbog ove su situacije već počeli vršiti pritisak na EU; kontaktirali su predstavnike EK u Hrvatskoj, ali i u Bruxellesu, kao i ambasade vlastitih zemalja u Zagrebu kako bi ih upozorili na stvarnu situaciju u kojoj Vlada RH ugrožava temeljne principe pozitivnog poslovanja i investiranja kapitala u Hrvatskoj. Kako doznajemo, distributerima toplinske energije u spornoj situaciji preostaje još samo podizanje tužbe, objedinjene ili svaki grad pojedinačno protiv Vlade RH na Ustavnom sudu. O tome se upravo ovih dana donose i odluke nadležnih tijela društava.

‘Heri su dostavljani neupotrebljivi podaci’

U vezi s isticanjem da je Hera presporo obrađivala poslani prijedlog za promjenu visine tarifnih stavki, pomoćnik ministra za energetiku Željko Tomišić ističe kako, da bi se provjerila točnost izračuna, Hera mora imati podatke o opravdanosti svih stalnih troškova energetskog subjekta u 2005., provjeriti potrošnju goriva i važeće cijene goriva, poznavati buduće investicije i vrijednost reguliranih sredstava na temelju kojih energetski subjekt računa prinos… Pogotovo je potrebna detaljna analiza kada je riječ o energetskom subjektu koji ima izrazito visoke cijene, a dostavlja podatke koji nisu upotrebljivi ili traže iznimno mnogo vremena i napora za dovođenje u upotrebljiv oblik.