Američki autor i politički analitičar Paul Hockenos pozabavio se problematikom, potaknut prašinom koju je podigao Green New Deal mlade demokratske kongresmenice Alexandrie Ocasio-Cortez (AOC).

Green New Deal (Novi zeleni sporazum) je strategija za prelazak na obnovljive izvore energije i preoblikovanje nacionalnih gospodarstava. Je li američki GND samo zelenija verzija kapitalizma, ili dovodi u pitanje filozofiju rasta i potrošnje?

Američki autor i politički analitičar Paul Hockenos, s adresom u Berlinu, pozabavio se ovim pitanjem u nekoliko eseja za web stranicu Energy Transition koja se bavi temama energetike budućnosti i izazovima prelaska na učinkovitije i zelenije izvore energije.

Zeleni rast vs. zaustavljen gospodarski rast: Green New Deal mora odgovoriti na ovu problematiku

Uzbuđenje i medijska prašina oko najave Green New Deal-a (GND) američke kongresmenice Alexandrie Ocasio-Cortez (AOC) potaknuli su oštru raspravu u SAD-u koja se događa već desetljećima u Europi, a to je ideja o zelenom rastu protiv ekonomije rasta.

Takav sukob mora se dogoditi i u SAD-u, iako za sada AOC i njezini  saveznici kreću srednjim putem sa svojim programom za ekološku modernizaciju. To je taktički pametno, naveo je Hockenos.

“Ali da bi dekarbonizirao globalna gospodarstva, GND mora odbaciti volju suvremenog kapitalizma za širenjem”, dodao je.

Taktiziranje ili nedovršen i nejasan plan

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

GDN koji je Alexandria Ocasio-Cortez predstavila do sada još je nedovršen plan.

Možda upravo to želi učiniti; nejasnoća plana u vezi s ovim pitanjem mogla bi biti pametna taktička smicalica za zaobilaženje ili “guranje sa ceste”, vrlo sporne kritike kapitalizma. Kritike koja bi zasigurno odvratila od plana i neke od njezinih demokratskih kolega u Kongresu, od kojih je inače više od 70 potpisalo GND.

Ekonomski razvoj i zaštita okoliša nisu kontradiktorni

Kamen temeljac filozofije zelenog rasta je ozelenjavanje gospodarstva – zamjena fosilnih goriva obnovljivom energijom, stvaranje radnih mjesta u čistom tehnološkom sektoru, stvaranje održive poljoprivrede i prijevoza. To se može postići unutar struktura koje su jednake ili čak identične onima u našoj trenutnoj kapitalističkoj ekonomiji, ustvrdio je Hockenos.

Drugim riječima, ne postoji nikakva kontradikcija između ekonomskog razvoja i zaštite okoliša, niti potrebe za njihovim razdvajanjem.

Tehnologija i ulaganje mogu tranziciju učiniti bezbolnom ili čak unosnom i za one koji žele zadržati status quo.

To tvrde i neki unutar europskih Zelenih stranaka (iako i mnogi osporavaju), kao i unutar razvojnih programa OECD-a i UN-a.

U Njemačkoj počelo ozelenjavanje gospodarstva uz snažan rast

Zapravo, u Njemačkoj je veći dio industrije i privatnog sektora sada prihvatio ideju o zelenoj ekonomiji – nakon što ju je ocrnjavao gotovo dva desetljeća kao ubojicu poslovanja i gospodarstva.

Zeleno investiranje, sada se tvrdi, bilo da je riječ o privatnom sektoru ili državnom, povećat će gospodarsku aktivnost i bogatstvo u korist svih, od najbogatijih do onih s nižim primanjima.

Zelenom tehnologijom i prijelazom na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika zaraditi će se planine novca, tvrde sada poslovni krugovi i njihovi lobisti, naveo je Hockenos.

Prema njemačkom poslovnom sektoru prebacivanje s jednog izvora energije na drugi može se dogoditi bez destabiliziranja sustava.

“Poslovanje kao i obično (Business as usual)” može se nastaviti, pa čak i napredovati kada ozelenite gospodarstvo.

Protivnici gospodarskog rasta, ali i zelenog kapitalizma

Zagovornici zaustavljanja (gospodarskog) rasta tvrde pak da zeleni kapitalizam ne može zaustaviti klimatske promjene ili opću, trajnu degradaciju planeta. Sam neoliberalni sustav, utemeljen na neograničenom rastu, iskorištavanju prirodnih resursa, ekonomskoj nejednakosti i akumulaciji kapitala, mora se temeljito promijeniti, tvrde oni.

Gospodarski rast, mjeren BDP-om, znači više proizvodnje i sve veće stope potrošnje, što logično zahtijeva sve više resursa i energije. To šteti okolišu na više načina, ne samo zbog pogoršanja klimatskih promjena.

To je argument kritičara rasta kao što je njemački ekonomist Niko Paech, autor knjige “Liberation from Excess: The Road to a Post-Growth Economy (Oslobođenje od viška: put ka gospodarstvu nakon rasta)”.

“Koje su robe ili usluge takve da njihova proizvodnja, uporaba i odlaganje ne troše zemlju, energiju ili druge resurse?“, pita se Paech.

Pasivne kuće, električna vozila, eko-tekstil, fotonaponski sustavi, organska hrana, kombinirane toplane i elektrane, solarni termalni grijači, ekološka pakiranja, dijeljenje automobila ili internetske usluge: ništa od njih ne ispunjava spomenuti uvjet.

Čak i digitalne usluge, tvrdi on, zahtijevaju fosilne resurse, minerale, rijetka tla i metale – i za sobom ostavljaju brda nerazgradivog tehnološkog otpada. Zeleno ušminkavanje gospodarstva vjerojatno bi povećalo proizvodnju i potrošnju energije, a time i naš ugljični otisak.

Paech je te riječi napisao u tjedniku Die Zeit 2012. godine. Od tada, ulaganja u zelenu tehnologiju i obnovljivu energiju naglo su porasla, a – nakon pada tijekom financijske krize – proizvodnja, produktivnost, potrošnja energije i emisije stakleničkih plinova polako su se povećavali u gospodarstvima koja su se oporavila.

Njemačka je najočitiji primjer: rekordni gospodarski rast je pojeo svaki značajan blagotvoran učinak proširene energetske revolucije (Energiewende), koja je, uz ostala dostignuća, stvorila obnovljive izvore dostatne za 40% njemačke potrošnje električne energije.

Argumenti tabora zaustavljanja rasta su još važniji u svjetlu brzog porasta stanovništva zemlje i razvoja nerazvijenih zemalja, što će samo potaknuti više potrošnje, a time i više stakleničkih plinova. UN-ov Program za zaštitu okoliša predviđa da će se, s devet milijardi ljudi na planeti do 2050. godine, potrošnja resursa utrostručiti.

Paech poziva na radikalno smanjivanje naših gospodarstava i načina života – što je osnovni uvjet pokreta za zaustavljanje rasta.

To znači "de-globaliziranje" i "de-industrijaliziranje" naših života. U gospodarstvu nakon rasta, naš radni tjedan bio bi prepolovljen, dajući ljudima više vremena jedno za drugo i za popravljanje stvari (umjesto da ih bacimo i ponovno kupimo). Također, polovicu autocesta i 75 posto zračnih luka bi se trebalo zatvoriti.

Prema protivnicima rasta, regionalna gospodarstva moraju se odvojiti od globalnih lanaca vrijednosti. Drugi mislioci koji se bave zaustavljanjem rasta pozivaju na uspostavu inovativnih tranzicijskih gradova koji će ponuditi socijalno bankarstvo, oporezivanje prema potrošnji okoliša i modele osnovnog dohotka.

Novi zeleni sporazum (GND) nije radikalan zaokret, nego poticaj na debatu koja pak potiče tranziciju

Zeleni sporazum Alexandrie Ocasio-Cortez ne odražava naivni optimizam planera zelenog rasta s jednostavnim popravkom kapitalizma, niti poziva na okretanje leđa globalizaciji. U njemu ima mnogo kritike kapitalizma, iako se riječ "rast" ne pojavljuje.

Kongresmenica govori o korištenju restrukturiranja kako bi se smanjila nejednakost u bogatstvu, stvorila dostojna radna mjesta i potaknula "ekonomska transformacija".

Jedan od vodećih glasova pokreta zaustavljanja rasta, britanski znanstvenik Tim Jackson, kaže da je naglasak GND-a na proaktivnom zelenom investiranju – poticaj u pravom smjeru. Može potaknuti obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost i ulaganja u zajednice, kaže on.

"To može biti početak sistemske, strukturalne transformacije, ako se ne oslanja na staru, slomljenu ideologiju koja je zakvačena za rast pod svaku cijenu. Ako postoji spoznaja da se završio model baziran na rastu, onda se možemo početi odvajati od njega. To će otvoriti novu kutiju s alatima koji se mogu koristiti za početak tranzicije", citirao je Jacksona.

Hockenos se nada da će se upravo to i dogoditi. "Debata o “rastu“ u odnosu na “zaustavljanje rasta“ unutar konteksta GND-a je upravo ono što može gurnuti ekonomiju u tom smjeru (tranzicije). To može pomoći da se eksplicitno istaknu nedostaci našeg neoliberalnog modela i mogućnosti preobrazbe našeg gospodarstva i našeg životnog stila na bolje”, zaključio je na kraju trodjelne analize smjera u kojem će krenuti ekonomija budućnosti.