Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari Ministarstvo zaštite okoliša prvi je put utvrdilo krajnje rokove u kojima se pojedine grane domaće industrije moraju uskladiti s propisima koji onemogućuju prekomjerno onečišćenje zraka. Tom uredbom, koju je ovoga tjedna usvojila Vlada, nije se potvrdila situacija na terenu, odnosno načelo da se rokovi za usklađenje u potpunosti prilagode potrebama domaće industrije, nego će ona, kako se čini, biti prisiljena da primjenom dostupne tehnologije smanji emisije zagađenja na razinu propisanu uredbom.

Sumporni dioksid
Ministrica zaštite okoliša Marina Matulović-Dropulić odbila je prijedlog ministra gospodarstva Branka Vukelića da se ta ekološka usklađenja usklade s planovima i potrebama dviju državnih energetskih tvrtki Ine i HEP-a. Ministarstvo gospodarstva tražilo je, primjerice, da se rok za prilagodbu na smanjenoj emisiji sumpornog dioksida utvrdi do 31. prosinca 2012. godine uz objašnjenje da će do tog roka biti u cijelosti dovršena modernizacija dviju Ininih rafinerija, odnosno moći će udovoljiti postavljenim zahtjevima graničnih vrijednosti za sumporni dioksid. No uredbom je taj rok daleko kraći te je utvrđeno da se propisane granične vrijednosti za sumporni dioksid za postojeće uređaje za loženje i plinske turbine koje rabe tekuća naftna goriva mora dostići do 31. prosinca 2009. godine. Dopuštanje da se povećane količine sumpornog dioksida sve do 2012. godine puštaju u okoliš bilo bi, tvrde u Ministarstvu okoliša, u suprotnosti s uredbom o tekućim gorivima koja također propisuje smanjene količine sumpornog dioksida. Ministrica Dropulić nije uvažila ni prijedlog kojim se traže olakotne okolnosti za Hrvatsku elektroprivredu, odnosno mogućnost da se za termoelektranu Rijeka produži razdoblje prilagodbe čak do 2020. godine iako su najdulji rok za smanjenje onečišćenja, odnosno čak do kraja 2017., dobila upravo postrojenja za loženja i plinske turbine te motori s unutarnjim sagorijevanjem u što spadaju i termoelektrane. Ministarstvo gospodarstva u prilog svojim zahtjevima navelo je da je to jedina elektrana izgrađena prije 1987. godine koja će nastaviti s radom i nakon 2017. godine, odnosno do 2020. godine te da nema ekonomske opravdanosti ugrađivati u nju uređaje za odsumporavanje. S druge strane, njezino ranije isključenje iz pogona, zbog potrebe za usklađivanjem s ekološkim standardima, imalo bi, tvrdi Ministarstvo gospodarstva, ozbiljne posljedice za opskrbu električnom energijom. Konkretno izuzeće za tu elektranu zasad nije prihvaćeno.

Cementna industrija
Kada je pak riječ o drugim industrijama, daleko najkraće prijelazno razdoblje za usklađivanje s propisanim graničnim vrijednostima emisije štetnih plinova u okoliš dobila je cementna industrija i krematoriji. Rok u kojem se te industrije moraju uskladiti s uredbom je 31. prosinca 2010. godine. Pet godina više za prilagodbu novim ekološkim standardima dobila je klasična kemijska i metaloprerađivačka industrija. Do kraja 2015. godine mjerilima utvrđenim uredbom mora se prilagoditi primjerice Petrokemija koja proizvodi gnojiva i čađu, svi oni kojima je nusprodukt proizvodnje amonijak, proizvođači asfaltne baze, željezare, ali i proizvođači mineralne vune, keramička i druge industrije. U istom roku do 31. prosinca 2015. novim graničnim vrijednostima moraju se prilagoditi postrojenja u kojima se koriste hlapivi organski spojevi.

Najduži rok termoelektranama

Najduži rok prilagodbe – do kraja 2017. godine, utvrđen je za uređaje za loženje, plinske turbine i motore s unutarnjim izgaranjem što se odnosi na sve termoelektrane, ložišta u naftnoj, kemijskoj i petrokemijskoj industriji, ali i ložišta u javnim ustanovama.