Ovih dana obasuti smo informacijama o procjeni rasta BDP-a za tekuću godinu, najavi mogućih kretanja u 2019. te padom na ljestvici globalne konkurentnost.

Pozitivni makroekonomski pokazatelji djeluju ohrabrujuće, ali zbog nepovoljne strukture ranjivi su na promjene. Uz to, uspoređujući sa sličnim zemljama, rast je znatno manji, što je rezultat propuštene prilike za značajnim strukturnim promjenama u 2018. – jednoj od rijetkih godina bez političkih izbora. U prvom redu, propušteno je povećanje zaposlenosti u realnom sektoru nauštrb smanjivanja u javnom, intenziviranje privatizacijskih procesa ili pak podizanja standarda korporativnog upravljanja.

Zbog neučinjenog, u narednom razdoblju nastavit ćemo s plaćanjem visoke cijene rada. Iz perspektive ICT tvrtki, globalni val kontinuiranog rasta potreba za  'digitalnim' , utječe na daljnje povećanje broja poslovnih prilika i prihoda, čija će realizacija uvelike ovisiti o sposobnosti tvrtki da osiguraju potrebna znanja, iskustva i kapacitete za isporuke.  Priljev i zadržavanje novih talenata predstavlja najveću prijetnju održivosti i rastu industrije.

Iz perspektive King ICT-a, najavljujem da će 2019. biti godina posvećena zaposlenicima i potvrdi visoke kvalitete radom na vanjskim tržištima. Ovaj smjer smo demonstrirali i u ovoj godini, među ostalim za naručitelje u UAE, Velikoj Britaniji, Azerbajdžanu itd. Sve veća orijentacija na izvozna tržišta smanjuje ovisnost poslovnih rezultata tvrtki o kretanjima na domaćem tržištu, koje uvelike ovisi o agilnosti države i javnog sektora, sposobnosti povlačenja EU novca, domaćim i stranim investicijama te regulatornim obvezama u pojedinim sektorima.   

Ova činjenica otvara drugi veliki rizik manjka fokusa na digitalizaciju domaćih tvrtki, privatnih i javnih, i uvođenje e-usluga javnog sektora. Navedeni manjak fokusa izravno vodi k smanjivanju konkurentnosti naše ekonomije i društva u cjelini te neotpornosti na bilo kakav budući globalni poremećaj poput rasta kamatnih stopa, cijene energenata i sirovina, trgovinskih barijera ili rastućih sigurnosnih izazova. Iz navedenih razloga, moja je želja je da ICT industrija što više sudjeluje u digitalizaciji domaće industrije i društva, sukladno EU programima i inicijativama s dostupnim izvorima financiranja.

Za to je potreban otvoren dijalog i konsenzus te konkretne provedbene mjere svih dionika odgovornih za digitalno društvo, industriju 4.0 i povlačenje EU novca.  Krajnje je vrijeme da se fokus sa strategijskih obećanja izrečenih na blještavim konferencijskim pozornicama prebaci na konkretne mjere i digitalne projekte.