Prema stavu Vrhovnog suda RH, Rev 1616/15 odredbom čl. 369. st. 1. ZOO-a propisano je da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

Iz navedene odredbe proizlazi da, kad bi i prihvatili da je došlo do promijenjenih okolnosti, na njih bi se mogao pozivati II tuženik (da mu je ispunjenje obveze postalo pretjerano otežano) a ne tužiteljica.
 Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tuženi su ispunjavali svoje obveze uzdržavanja preuzete ugovorom i da su ih izvršavali sve dok ih sama tužiteljica u tom nije spriječila, te da je II tuženik nakon gubitka stalnog posla odmah počeo honorarno raditi pri H. n. k., odnosno da se u postupcima tuženika prema tužiteljici nisu osjetile nikakve promijenjene okolnosti – to navedeni prigovor tužiteljice nije osnovan.