Tri od četiri zaposlena u Europskoj uniji danas radi u sektoru usluga, a prema podacima Eurostata u Hrvatskoj on nosi dva od tri radna mjesta.

Pomak prema uslužnoj ekonomiji, koji se očituje i u tome da je još 2000. u tim djelatnostima u EU radilo dvije trećine ukupno zaposlenih, opći je i dugoročni trend, ali usporedni pregled, posebice za novije članice EU, pokazuje da je od 2000. u Hrvatskoj taj trend i jače izražen. To naročito vrijedi za razdoblje od 2008. u kojemu se udjel uslužnih djelatnosti u zaposlenosti kod nas povećao za više od 10 postotnih bodova, sa 56,4 na 66,8 posto.

Od zemalja tzv. Nove Europe veći je samo u Mađarskoj i Estoniji. Prema Godišnjaku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, od 14 djelatnosti u kojima je lani povećan broj zaposlenih najveći postoci rasta bili su upravo u sferi usluga; u ugostiteljstvu i turizmu 5%, u administrativnim i pomoćnim djelatnostima 3,8%, u građevinarstvu tri, u umjetnosti, zabavi i rekreaciji 2,4 te u prijevozu i skladištenju 2%. Osim rasta turizma (sve češće uz opaske o ovisnosti o toj grani) te općenito potrošnje, rast udjela usluga govori ponešto i o slabosti industrije i poljoprivrede.

Na tom tragu su i brojke o bruto dodanoj vrijednosti. Dok uslužni sektor u njoj participira više od 70% tj. više nego u zaposlenosti, industrija i u zaposlenosti i u BDV-u drži 26,3%, a poljoprivreda nosi 6,9% zaposlenosti i tek 3,7% BDV-a. 

No, u razvojnom smislu naša se ekonomija generalno ne može pohvaliti razinom dodane vrijednosti, što očito vrijedi i za strukturu sektora usluga. Dovoljno je reći da smo, mjereno realnim BDP-om po stanovniku (prema paritetu kupovne moći), na 61% prosjeka EU ili na istoj razini kao i prije 10 godina, a usporedive zemlje u međuvremenu su napredovale pa je po tom kriteriju iza nas danas samo Bugarska.