Prema stavu Vrhovnog suda RH, Rev 669/10 sve i ako je zbog izgradnje objekata u tužiteljevom susjedstvu njegova nekretnina dijelom izgubila na svojoj privatnosti, a time i kvaliteti, nema pretpostavki za odgovornost tužene za naknadu štete tužitelju.

Ovo stoga što u postupanju tužene, a vezano za donošenje detaljnog plana uređenja P., te izdavanje građevnih dozvola za izgradnju okolnih objekata nije bilo nezakonitog postupanja tijela tužene, a time dakle ni protupravnosti, kao jedne od pretpostavki za postojanje odgovornosti za štetu. Tužitelj drži da je daljnjom izgradnjom P. u blizini njegove nekretnine došlo do umanjenja vrijednosti njegovog objekta vezano za što potražuje naknadu štete.

Točno je da u vrijeme izgradnje tužiteljevog objekta okolne čestice nisu bile izgrađene, zbog čega je tužiteljev objekt bio slobodan u prostoru, što mu je davalo dodatnu kvalitetu u njegovom korištenju.

No činjenica jest da u vrijeme kada je tužitelj kupio česticu na kojoj je izgradio objekt je već bio na snazi Provedbeni urbanistički plan P. donesen još 1994., a koji je već tada na tom području odredio kako namjenu, tako i maksimalnu izgrađenost parcela, dozvoljenu visinu stambenih poslovnih objekata od 10 metara s tri nadzemne etaže i više podzemnih etaža.

To znači da je tužitelj već u vrijeme kupnje zemljišta znao, odnosno morao znati da će se to područje, namijenjeno izgradnji stambeno-poslovnih objekata izgrađivati, dakle da njegov objekt neće ostat osamljen, a što je i uslijedilo.