Prema stavu Vrhovnog suda RH, Rev 1350/02 okolnost da je tužitelj savjestan kupac, odnosno da je u dobroj vjeri kupio predmetno vozilo, i stekao posjed, od koje polaze prvostupanjski i drugostupanjski sud, nije dovoljna za zaključak o stjecanju vlasništva na strani tužitelja.

To stoga, jer prema odredbama čl. 118. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 73/00, 114/01) kupac, iako je bio u dobroj vjeri neće steći vlasništvo pokretne stvari koja mu je predana u posjed, između ostalog i u situaciji ako je stvar njezinom vlasniku ili osobi putem koje je on posjedovao bila ukradena.

To bi značilo da niti tužitelj nije mogao steći vlasništvo ukradenog vozila, a iz toga nadalje slijedi, da nije ovlašten niti zahtijevati od tužene naknadu štete u visini vrijednost oduzetog vozila, zbog činjenice da tužena nije predala tužitelju vozilo u posjed.

U okolnostima konkretnog slučaja predaja u posjed, nije od utjecaja na vlasnička prava na predmetnom vozilu (za koje tužena tvrdi da ga je predala vlasniku), pa sve kad bi postojao propust tužene u svezi s time, to ne bi davalo pravo tužitelju da zahtijeva naknadu štete u visini vrijednosti vozila, koje nije njegovo vlasništvo.