Europski novčani fondi porasli su u 2006. godini za više od sto milijardi dolara na 366 milijardi dolara, a ako je za vjerovati navijačima za ovu financijsku industriju, izvanredan bi splet događaja ove godine mogao uzrokovati još eksplozivniji rast za ovu često previđenu nišu upravljanja imovinom. “Vjerujem da bi u sljedećih tri do pet godina mogli doseći i tisuću milijardi dolara”, izjavio je direktor Asocijacije institucionalnih novčanih fondova Donald Aiken. Prema brojkama J. P. Morgana, na američko tržište, gdje su novčani fondovi stigli početkom sedamdesetih godina, oko četvrtina M3 raspoloživog novca (količina novca raspoloživog unutar jedne ekonomije za kupovinu dobara i usluga), odnosno oko osam tisuća milijardi dolara, plasirana je upravo u takve fondove. Ronny Maiti, šef fondovskih proizvoda Abbey Financial Marketsa, divizije španjolske Banco Santander, koja je nedavno lansirala svoje prve fondove za tržišta novca, kaže: “Monetarni agregati sugeriraju da postoji velika vjerojatnost da je europsko tržište novca jednako barem koliko amreičko, ako ne i veće. Gotovina je zaboravljena kategorija imovine.” Promjena ponašanja mirovinskih fondova i promjene u regulatornoj praksi stvorile su idealnu kombinaciju za izbacivanje ovog sektora u prvi plan. Najvažniji dio regulative koji je to omogućio su pravila Basel II o kapitalnoj adekvatnosti banaka. Prema dosadašnjim pravilima, novčani fondovi tretiraju se jednako kao i dionički fondovi višeg rizika. Bankama je time ulaganje u interbankovne depozite umjesto u novčane fondove bilo puno privlačnije, čime je broj prvih čak deset puta veći od potonjih, stoji u podacima Standard & Poor’sa. Prema pravilima Basela II, koja su se počela primjenjivati od siječnja ove godine, fondovi s rejtingom AAA imaju rizik identičan bankovnim depozitima i “mogli bi privući značajnu količinu novih ulaganja”, kaže S&P. Nakon što su im pristupile banke s takvim prijedlogom, velik broj korporacija, mirovinskih fondova i dobrotvornih organizacija svoje je depozite odlučilo iznijeti na tržište novca.

No, tu ne staju poticaji daljnjem razvoju poslovanja novčanih fondova. Prema Direktivi tržišta Europske unije o financijskim instrumentima “Mifid”, koja bi trebala biti uvedena u studenom ove godine, oni koji u ime klijenata raspolažu novcem bit će po prvi put u mogućnosti koristiti kvalificirane novčane fondove (prema “Mifidu”: sva imovina fonda mora dobiti najviši rejting svih kvalificiranih agencija koje su važeće Eksterne institucije kreditne procjene), umjesto da se samo pouzdaju u bankovne račune. Promjene ponašanja, poput odgovornošću vođenih ulaganja od strane mirovinskih fondova mogle bi također pomoći rastu. Ovi se pristupi baziraju najviše na izvedenicama, što znači da fondovi ne moraju fizički uložiti puno vlastitog novca, ali moraju biti u mogućnosti doći do tog novca kako bi pokrili moguće margin callove. Uočen je i povećan interes za ulaganjem u novčane fondove od strane hedge fondova, a pravila slična baselskim koja bi mogla biti uvedena 2008. godine, mogla bi povećati i interes osiguravajućih društava za takva ulaganja. Likvidni fondovi su više-manje jedini sektor industrije upravljanja imovinom gdje je relativna izvedba nevažna: fondovi s ocjenama AAA su strogo regulirani u onome što mogu držati, i malo je prostora za trčanje za višim prinosima. No, vjerojatan je i val racionalizacije na tom tržištu koji će progutati mnoge male igrače.