Naftne kompanije sve više postaju i tehnološke, a po tom je pitanju primat preuzeo talijanski Eni, pustivši u rad trenutačno najbrže superračunalo na svijetu u privatnom vlasništvu.

Kako piše Bloomberg, Enijev superkompjutor zauzima prostor veličine nogometnog igrališta, a nalazi se u okolici Milana. Glavni mu je zadatak obrada podataka u procesu traženja nafte i plina na dubinama od više tisuća metara ispod Zemljine kore.

Srce kompanije
"Ovo je srce kompanije, mjesto gdje držimo naše najosjetljivije podatke i tehnologiju", kazao je u razgovoru za Bloomberg glavni izvršni direktor Enija, Claudio Descalzi. U nadogradnju računalnog sustava talijanska je energetska kompanija uložila 25 milijuna dolara. Superračunalo pod nazivom HPC 4 jedini je takav sustav koji nije u vlasništvu neke vladine ili javne institucije, a koji se nalazi među prvih 10 najbržih računala na svijetu.

Vršna brzina obrade podataka Enijevog "računalnog čudovišta" iznosi 18,6 petaflopa. Za ilustraciju, računalo brzine jednog petaflopa može obraditi 1000 bilijuna operacija u sekundi. Time je Eni preuzeo vodeću poziciju među velikim naftnim kompanijama. Naime, britanski BP u prosincu je objavio kako je udvostručio brzinu svog superračunala na devet petaflopa što je jednako brzini obrade podataka pola milijuna iPhonea.

Francuski Total je 2016. godine predstavio svoje superračunalo Pangea brzine 6,7 petaflopa. Svojevrsnu računalnu utrku među naftnim kompanijama potaknuo je slom cijena nafte prije tri godine. Naime, nova nalazišta do prije nekoliko godina tražila su se u višemjesečnom procesu obrade podataka s geoloških istraživanja. Zbog niske cijene nafte kompanije su odlučile investirati u računalnu snagu kako bi skratile vrijeme potrebno za uočavanje profitabilnih bušotina. "Vrijeme analize podataka s probnih bušotina danas je skraćeno na nekoliko tjedana", pojašnjava Jason Kenney, analitičar londonske podružnice španjolske banke Santander.  

U budućnosti još skuplje
Međutim, ulaganje u takve sustave vrlo je skupo, a u bliskoj budućnosti moglo bi postati još i skuplje. Stručnjaci tumače kako se troškovi dizajniranja i sastavljanja superračunala kreću između 50 i 250 milijuna dolara. K tome, nakon puštanja u rad svake godine potrebno je uložiti nekoliko milijardi dolara u održavanje. Tehnološke kompanije trenutačno rade na razvoju nove generacije superračunala koja će stajati i do 500 milijuna dolara. Podsjetimo, Eni je u suradnji s Medoilgasom dobio početkom 2015. godine dozvolu za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, na istražnom prostoru Srednji Jadran 9.