Mandat trenutne čelnice Feda Janet Yellen završava u veljači sljedeće godine i tržišta već neko vrijeme špekuliraju o potencijalnim kandidatima za tu poziciju, te što je još važnije – implikacijama koje će izbor novog čelnika ili čelnice imati na monetarnu politiku SAD-a.

Tijekom svoje predsjedničke kampanje Trump je nekoliko puta kritizirao Yellen radi oklijevanja s podizanjem kamatnih stopa. Međutim, ubrzo nakon pobjede na izborima Trump je jasno dao do znanja da bi na čelu Feda volio imati osobu koja se zalaže za niže kamatne stope, a tržišta su počela špekulirati o reizboru Yellen.

Spori i oprezni Fed
Da situacija bude zanimljivija, dok se Trump i republikanci intenzivno zalažu za smanjenu regulativu financijskog sektora, Yellen je nedavno na godišnjoj konferenciji Jackson Hole održala poduži govor u kojem se zauzela za dijametralno suprotno stajalište – održavanje aktualne regulative s ciljem smanjenja prijetnji koje bi eventualna deregulacija imala za američko gospodarstvo. U svijetlu navedenog prilično je izgledno da će se Trump ipak odlučiti za druge mogućnosti prilikom izbora novog čelnika.  

Umjesto nagađanja o imenu važnije je usredotočiti se na posljedice, pri čemu su čak i kod nepredvidljivog Trumpa dvije stvari prilično sigurne. Prema posljednjim Trumpovim navodima, nova osoba na čelu Feda trebala bi se zalagati za održavanje kamatnih stopa na relativno niskim razinama, te deregulaciju bankarskog sektora koja je stupila na snagu kao odgovor na krizu iz 2008. godine.  S obzirom da Fed već sada provodi sporo i oprezno podizanje bazičnog kamatnjaka koji se nalazi znatno ispod onog što impliciraju monetarna pravila, nije izgledno da će nova osoba dovesti do značajne promjene u tom pogledu. 

Predsjednikovi novi ljudi
Ono što je važnije je pitanje deregulacije. Aktualni potpredsjednik Feda Stanley Fischer nedavno je dao ostavku što znači da će Trump u relativno kratkom razdoblju moći zamijeniti dva ključna člana Vijeća Feda s članovima koji imaju stajališta sličnija njegovima.

Veća kreditna aktivnost 
Labavljenje regulatornih zahtjeva moglo bi tako u kratkom roku potaknuti kreditnu aktivnost, te zauzvrat rast i inflaciju, odnosno moglo bi djelovati stimulativno na američku ekonomiju. Međutim, takva situacija istodobno podsjeća na veliku depresiju iz 1930. godine nakon koje je došlo do znatnog zaoštravanja regulacije u SAD-u kako se isto ne bi ponovilo. Ipak, mirnije razdoblje kasnijih godina 20. stoljeća na financijskim tržištima je dovelo do snažne deregulacije koja je pogodovala novoj velikoj krizi iz 2008. godine. Nisu svi scenariji jednako izgledni, ali nažalost nijedan nije nemoguć.