I dok se smjenjuje treća vlast u godinu i pol, hrvatski su seljaci na koljenima. Povrćari rade ispod ruba isplativosti. Trgovački lanci uvoze skuplje povrće, a ono domaće koje povrćarima plaćaju ispod proizvođačke cijene, odmah stavljaju na sniženja. Zbog ucjena i nelogičnih zahtjeva lanaca na godinu se baci 20 posto hrvatskih potreba za krumpirom, piše RTL.
U međimurskom mjestu Belica proizvodi se 80 posto hrvatskih potreba za krumpirom. Ali – prvoklasan krumpir proklijao je i sada je za otpad.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.treba čekat za dozvolu par godina.. dotad propadoše krumpiri
Zaključak: Na Dnevniku objaviti, gdje je jeftin krumpir i zelje…Koja smo mi neobrazovana država,
htjeli bi biti zapad, a najobičnije , zanimljive štandove ne znamo složiti u male tržnice u gradovima
selima, prometnim cestama…
Ja sam posadio svoj krumpir i ne mislim kupovati taj uvozni GMO otpad, ko se misli trovati, samo naprijed.
Stizali su kamioni puni mandarina iz metkovićkog kraja u moju okolicu, u vrijeme kada su na Tv-u prikazivali repoprtaže o tome kao ih tamo nemaju kome prodati pa ih ni ne beru. Prodavale su se u paketima 10-ak kg, znači, veće količine, po cijeni većoj nego u obližnjem Konzumu. Da su ih prodavali barem 10 lipa niže ne bih ništa rekao, ovako, bez računa i po toj cijeni…..
Proizvođači su često i sami krivi jer i sami žele maximalno “oderati” kupca, lažu o porijeklu robe i načinu uzgoja (služe se svim mogućim i nemogućim sredstvima da povećaju prinos)… Ima svašta i na strani proizvođača!!
Uključite se u raspravu