Ministar financija Marić izjavio je u srijedu da Vlada prihvaća zamjerke Europske komisije o stagnaciji reformi od sredine 2015., istaknuvši da je to bila posljedica prijevremenih izbora, a da sada imamo političku stabilnost i gospodarski rast koji mora biti poticaj za njihovu provedbu, ponajprije u području zdravstvenog i mirovinskog sustava.
"Prihvaćamo te zamjerke i razumljivo je da se to apostrofira, ali bili su objektivni razlozi zbog kojih su određene reforme bile odgođene. Ali, to nam ne treba nikako više biti prepreka, jer imamo političku stabilnost. Hrvatska trenutno ima gospodarski rast od preko 3 posto i to je gospodarski rast koji nam treba biti razlog za daljnje provođenje, čak i ubrzavanje tih mjera, a ne slučajno nekakva izlika da se nešto odgađa", komentirao je Marić izvješće Europske komisije o makroekonomskim neravnotežama.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.@RMG, upravo sve što si naveo je bolna istina. Tvrdnja Z.Marića da se u prošloj godini nije moglo, na planu reformi, ništa poduzeti, je šuplja. Kako je on mogao pripremiti svoju mini-refotmu, mogli su tako i drugi resori, umjesto pola godine plandovanja. Osim toga, javni dug procentualno pada a nominalno i dalje raste, jer i dalje se zadužujemo, istina manje nego prije ali se zadužujemo.
Rast od 3% koji ne generira radna mjesta jer je glavni pokretač rasta isključivo potrošnja kućanstava, dakle višak se stvara “samo” preko prihoda od PDV-a. Državna blagajna se puni ali ne iz svih sektora, puni se isključivo preko trgovinskog sektora, to dakako ne može rezultirati stvaranjem radnih mjesta gdje su potrebni jer u trgovini ne postoji potreba za dodatnim zapošljavanjem . Problem je dakle sustavan. Gospodarstvo bilježi samo pozitivan trend u trgovini, a trgovinau cjelini nam je koma jer svake godine imamo minus u bilanci od nekoliko desetaka milijardi. Proizvodni sektor nam je tako mizeran i slabašan, da je upitno da li se uopće može pričati o tome da takvo što postoji kod nas. Govorimo dakle o onome što se naziva industrijom a od industrije ni i u našoj državi. Onda imamo državu (preko vlade) koja dijeli novac i sredstva okolo kojeg nema (dodatno se zadužuje) da bi plaćala neradnike, gubitaše, neproduktivne tvrtke i pojedince, rodilje i koga i što sve ne. Daje svima koji otvore šaku, a otkako su došli na vlast gotovo su je svi otvorili. Tko god prijeti da će štrajkati ili napustiti državu dobije novac kojeg država nema. Počelo je s javnom upravom pa je nastavljeno, jedan po jedan i sve to bez kraja. Demografiju misle popraviti time da ljudima plaćaju novac i da ti isti koji jedva spajaju kraj s krajem rađaju djecu koja će živjeti u istoj neimaštini kao i oni (dakle bacanje novca). Stavka na stavku koja nije u proračunu. Umjesto da se ljude konačno pokrene i samo plaća onima koji nešto privreduju i pridonose, oni “nagrađuju” nerad i krajnju neproduktivnost. Krediti i kamate na kredite se otplaćuje novim zaduženjem. Odgovor na sve što dođe na naplatu je dizanje novog kredita. Pojedinci i tvrtke se zadužuju u nedogled i još nisu uveli mehanizam da da sasijeku u korijenu. Subvencije se dijele gubitašima. Potpore paušalno, bez obzira na povrat i učinak. Popis se nastavlja i beskrajan je. Kupuju se glasovi i kupuju se “miran mandat” i vrijeme na pogrešan način, posljedice ovakve politike će se vidjeti najkasnije za godinu dana a u biti ne treba čekati jer je jasno kamo sve to vodi, kao i sve dosad, u propast.
Uključite se u raspravu