RIJEKA – S obzirom na naizgledniji paradoks u hrvatskoj brodogradnji, u kojoj s jedne strane škverovi akumuliraju visoke gubitke, a s druge strane su im knjige narudžaba pune do 2010. godine, proveli smo blic-anketu o tome što su po struci direktori pet hrvatskih velikih brodogradilišta.Zaključivši prema rezultatima – svih pet državnih brodogradilišta vode osobe koje su po struci inženjeri brodogradnje ili strojarstva. No zanimljivo je da je jedina uspješnja grupa u brodogradnji Grupa Uljanik na čelu koje je dvadesetak i više godina bio diplomirani ekonomist Karlo Radolović. Njega je prije godinu dana na funkciji predsjednika Uprave Grupe zamijenio Anton Brajković, također diplomirani ekonomist.

Za jednu kunu
I dok Grupu Uljanik vode ekonomisti, samo pulsko brodogradilište vodi inženjeri. “To je neko naše nepisano pravilo da škverove moraju voditi stručnjaci”, tumači glasnogovornik pulskog Uljanika Hrvoje Markulinčić.Naime, brodogradnja odnosno brodogradilište znači okosnicu ili kako se uvriježilo i kod nas govoriti, core business neke brodograđevne grupe. Unutar Uljanika, riječkog 3. maja pa i Brodosplita, koji su također ustrojeni kao grupa ili holding, postoji još nekoliko poduzeća. Uljanik je proveo tehnološku obnovu pretvorivši proizvodnju brodova u sekcijsku, poslovanje je odavno restrukturirano, a sve se to konkretno može vidjeti šetnjom kroz brodogradilište. Naime, u Uljaniku, kojim dominira nekoliko hala za proizvodnju, gotovo da nemate osjećaj da ste u brodogradilištu. Šetnja po splitskom škveru, pak, gotovo je nemoguća. Ispriječe vam se razni željezni dijelovi brodova, umašćeni brijegovi konopa, sajle i mnogi bezimeni dijelovi preprečuju put i posjetitelju je prostim okom jasno da je u brodogradilištu. Inače, do otvaranja stečaja 2003. godine Lenac je vodio Damir Vrhovnik, po struci opet diplomirani inženjer strojarstva. Svojevremeno, sredinom devedesetih godina po do početka 2000. godine, Lenac je bio istican kao jedna od najuspješnijih a privatiziranih tvrtki u Hrvatskoj, kojeg je ambicija Vrhovnika da uz remont u Lenac uvede i djelatnost novogradnje stajala gubitka 100 milijuna dolara, poslovnog kolapsa i bankrota. U zenitu poslovanja, prije nego što je Vrhovnik krenuo u proširenje škvera kako bi bilo mjesta za novogradnje, Vrhovnik je želio kupiti Brodogradilište Kraljevica, jedno od svojevremeno vrlo uspješnih brodogradilišta specijaliziranih za gradnju vojnih plovila. No početkom devedesetih počelo je sa stagnacijom pa i zastojem proizvodnje. Kraljeivca je sagradila samo jedan brod u cijelom desetljeću.Tada je, kada je Vrhovnik želio kupiti Kraljevicu za jednu kunu ali i preuzeti dugove, kraljevički škver vodio Vladimir Vranković, inače diplomirani inženjer brodostrojarstva, koji je danas u Sanaderovoj administraciji državni tajnik za gospodarstvo i direktno zadužen za hrvatsku brodogradnju. Kupoprodaja Kraljevice od strane Lenca je spriječena, među ostalim i ugovorom o gradnji četiri nova tankera za prijevoz asfalta koji je bio sklopljen tada, početkom 2001. godine.

Na fakultet
Bila je to posljedna šansa Kraljevice da uz nove ugovore pronađe nove tržišne niše kako bi opstala jer malo škverova u svijetu gradi asfalt-tankere. No epilog tih ugovora danas su gubici od 50 milijuna dolara pa i više, s kojima se mora nositi Ivica Šegulja, novi direktor koji je na čelo Kraljevice došao nakon što je Vranković prešao u Ministarstvo gospodarstva. Šegulja je po struci također inženjer strojarstva. Nedavno je postao stalno zaposlen na Pomorskom fakultetu, no i dalje obavlja poslove prvog čovjeka Kraljevice.Što se tiče srednje Dalmacije, u Brodotrogiru je čelnik Mateo Tramuntana, po struci diplomirani inženjer strojarstva. Tramuntana je niz godina radio u škveru, gdje je bio direktor sektora novogradnji, a na čelnu funkciju u Brodotrogiru došao je iz ACI-ja u čijem je sustavu nekoliko godina vodio marinu u Splitu.

Na čelu grupe i samog škvera

U Brodosplitu je i za predsjednika holdinga i prvog čovjeka samog brodogradilišta imenovan Goran Vukasović, diplomirani inženjer strojarstva. Njegovo imenovanje na obje funkcije potvrđeno je neposredno ili svega nekoliko mjeseci prije nego što je u 3. maju došlo do smjene Gvozdena Rukavine, dotadašnjeg direktora samog škvera 3. maj, ali i Grupe 3. maj. Kao glavni razlog za Rukavininu smjenu navodilo se tada, u proljeće 2006. godine, kako “dupliranje” funkcija nije dozvoljeno. Rukavina, inače diplomirani inženjer brodogradnje, vodio je 3. maj svega dvije godine, a prema operativi u samom brodogradilištu ono je negdje između Brodosplita i Uljanika.Rukavinu je na mjestu direktora Grupe zamijenio Tomislav Prpić, inženjer strojarstva, pred kojim je zadaća izrada ozbiljnog programa resktrukturiranja 3. maja koji mora biti dovršen do 15. veljače i predan u HB Jadranbrod, kako bi se temeljem plana, koji moraju napraviti svi direktori hrvatskih škverova, odredila daljnja budućnost i isplativost egzistencije svakog od pet velikih hrvatskih brodogradilišta.Ime Gvozdena Rukavine spominje se u kuloarima kao ime novog direktora remonotnog brodogradilišta “Viktor Lenac” u stečaju. Rukavina bi navodno počeo voditi Lenac po izlasku iz stečaja, koji se najavljuje za kraj ožujka.