Nedavno objavljeni indikatori ekonomskog sentimenta ukazuju na bolju izvedbu eurozone u 2017. godini u odnosu na inicijalna očekivanja (posebice ona nakon Brexita u Velikoj Britaniji) te ubrzanje realne stope rasta u odnosu na prethodnu godinu. Čini se kako je potonje, uz oporavak cijena na svjetskim tržištima, kao i najave mjera fiskalne ekspanzije u Sjedinjenim Američkim Državama potaknulo optimizam na tržištima. 

Nedefinirani Brexit
U svjetlu navedenog na umu treba imati kako fiskalna ekspanzija SAD-a ne implicira samo snažniji rast američke ekonomije već i daje dodatni stimulans eurozoni čiji trgovinski višak sa SAD-om iznosi oko jedan posto BDP-a te bi trebao rasti iz dva razloga. Prvi je povećana američka potrošnja sama po sebi, a drugi je što fiskalna ekspanzija implicira snažnije podizanje kamatnjaka od strane američke središnje banke Fed-a te nastavak slabljenja eura u odnosu na dolar što dodatno pogoduje izvozu. Ipak, uz sve navedeno predstojeći politički izbori u nizu zemalja eurozone gdje sve više raste popularnost konzervativno-populističkih stranaka te neriješeno pitanje točno definiranog izlaska Velike Britanije iz Europske unije samo su jedno od nadolazećih izazova za Uniju.

Nadalje, mišljenja o načinu rješavanja pitanja izbjeglica, odnosa s Rusijom, te generalno problema nemira na Bliskom istoku bitno se razlikuju između pojedinih zemalja članica. Isto tako, i dalje velike ekonomske diskrepancije između zemalja unutar eurozone zahtijevaju različit pristup u monetarnoj politici. Potonje nije predstavljalo problem kada je potpora od strane ECB-a u vidu mjera kvantitativnog otpuštanja bila potrebna i snažnijim i slabijim zemljama unutar monetarne unije kako bi potaknula rast, no s približavanjem kraja očekivanog trajanja mjera kvantitativnog otpuštanja krajem ove godine problem postaje naglašen. 

Visoki izdaci za izbjeglice
Naime, snažnijim ekonomijama poput njemačke koja bilježi daljnja poboljšanja na tržištu rada te uzlazne pritiske na inflaciju (za koje se očekuje da se intenziviraju u skorom razdoblju) neće odgovarati labavija monetarna politika još dugo, posebice ukoliko uzmemo u obzir da je ne mogu kompenzirati kroz zaoštravanje fiskalne politike radi visokih izdataka povezanih s izbjeglicama te potrebom viših ulaganja u istraživanja i razvoj kako bi se popravila necjenovna konkurentnost koja lagano opada u nedavnom razdoblju. S druge strane, slabijim ekonomijama unutar eurozone poput Italije nastavak potpore u vidu monetarnog stimulansa ostaje nužan jer nastavlja poticati oporavak kreditne aktivnosti i investicija nužnih za ostvarenje viših stopa rasta te nastavlja pružati potporu izvozu kroz slabiji euro čija deprecijacija utječe i na oporavak cijena. 

Potkopavanje stabilnosti
Ukoliko slabije ekonomije eurozone prerano ostanu bez potpore monetarnog stimulansa, one neće biti u mogućnosti jednostavno kompenzirati kroz strukturne reforme koje zahtijevaju dulje vrijeme implementacije. Spomenute razlike svakako će biti i jedan od čimbenika koje će utjecati na rezultate predstojećih izbora u eurozoni dok bi isti uz ostale navedene diskrepancije između ekonomija potencijalno mogli potkopati stabilnost eurozone.