Ne poklekne li premijer Andrej Plenković pritiscima, ugostitelji i hotelijeri ne trebaju se nadati uspjehu lobiranja za zadržavanje snižene stope PDV-a na ugostiteljske usluge.

"Porezna reforma je cjelovit projekt, a bilo kakvi fiskalno značajniji ustupci je ruše", još je jednom poručio ministar Zdravko Marić. Moguće je razgovarati isključivo o "finom podešavanju" jer "jedna stvar vuče drugu, a fiskalne mogućnosti rasterećenja su ograničene". Većinu argumenata i plašenja iz ugostiteljskih redova u radnoj skupini za reformu smatraju famom. Ne pije baš vodu ni tvrdnja o ugrožavanju konkurentnosti turizma, kažu.U Hrvatskoj je razina cijena u hotelima i restoranima, prema Eurostatu, u 2015. bila na 75,3% prosjeka EU. Kod većine konkurentskih zemalja ona je viša: u Grčkoj 78,8, Španjolskoj 85,5, Cipru 92,3, Francuskoj i Italiji 106, u Turskoj 77,9% prosjeka Unije.

U strukturi potrošnje, odnosno PDV-a u turističko-ugostiteljskom sektoru 55% odnosi se na smještaj koji zadržava stopu od 13% (od 2018. 12%), a samo oko 20% čine usluge kod kojih slijedi povećanje PDV-a, objašnjava Željko Lovrinčević. Čak kad bi se dizanje te stope  u cjelini prelilo na rast cijena (a ne treba), implicirani rast cijena bio bi samo 1%, što svakako nije prijetnja konkurentnosti.  U Ministarstvu podsjećaju i kako su od kraja 2015. cijene u hotelima i restoranima i uz postojeći PDV porasle 6%, očito se prilagođavajući potražnji.

A njihove računice kažu  i da nerezidenti, tj. strani turisti na 100 kn potrošnje u Hrvatskoj danas efektivno plaćaju 15,45 kuna PDV-a, što je manje nego najsiromašniji slojevi hrvatskih građana (15,70 kn). Analize radne skupine govore i da je od oko tri milijarde rente koje je država u protekle tri godine kroz niži PDV prepustila ugostiteljima 2/3 završilo kod vlasnika, a približno milijarda za zaposlene i općenito lokalnu zajednicu. Što se tiče investicija, one su od primjene snižene stope porasle u prosjeku milijardu kuna godišnje. Tu su, dodaje, pozitivni efekti mahom vidljivi kod hotela, dok su ugostitelji u materijalnu imovinu uložili tek 88 milijuna. "Ukratko, cijela halabuka svodi se na borbu za zadržavanje 1,0 do 1,2 milijarde kuna godišnjih potpora", kategoričan je Lovrinčević.

"Zašto subvencionirati sektor koji ionako ima visoku rentu, a ne npr. drvoprerađivače, tekstilce, poljoprivredu", retorički pita. Kako bilo, porezno rasterećenje poduzetništva i građana koje bi, uključujući i promjene koje će u primjenu od 2018., trebalo rezultirati padom udjela poreza u BDP-u sa 37,5 na 36,5% BDP-a ili za nešto više od tri milijarde kuna, teško će ići izbori li se ministar Capelli za poštedu, pa makar i jednogodišnju.