Dosadašnja britanska ministrica unutarnjih poslova iz redova konzervativaca Theresa May u srijedu će postati novom britanskom premijerkom, a najvažnije pitanje nezina kabineta bit će izbor novog ministra financija. May je široj javnosti donedavno bila relativno nepoznata političarka koja je medijski interes privukla najavama o ujedinjavanju razjedinjene Velike Britanije te rješavanju unutarstranačkih sukoba.

Brexit znači Brexit
S druge strane, May je najavama da članak 50. Lisabonskog ugovora kojim se kroz pet točaka definira izlazak pojedine zemlje iz EU neće aktivirati do kraja 2016. godine privukla pažnju europskih političara. Ipak, u odluci da Velika Britanija napusti EU prilično je ustrajna. "Neće biti pokušaja povratka na stražnja vrata. Brexit znači Brexit i pobrinut ćemo se da bude uspješan", prenose brojni mediji izjavu prve žene za kormilom britanske vlade nakon silaska Margaret Thatcher s vlasti 1990. godine.

No, trenutno je ipak najveći fokus na formiranje Mayina kabineta i izbor možda i najvažnije pozicije nakon Brexita – ministra financija. Kao favorit na kladionicama za budućeg britanskog rizničara ističe se dosadašnji ministar vanjskih poslova Philip Hammond, čija bi najveća prednost u novim okolnostima bili kontakti s vladama brojnih europskih zemalja. Kao bivši poslovni čovjek, Hammond je među stranačkim kolegama poznat po svojim menadžerskim sposobostima. No, veliki je zagovornik proračunske štednje, a May najavljuje nešto labaviji pristup radi poticanja gospodarstva.

Iskustvo bivših ministara
Među potencijalnim se kadnidatima navodi i lider donjeg doma parlamenta Chris Grayling, jedan od najgorljivijih zagovornika napuštanja EU. U njegovu životopisu stoje i dvije nekadašnje ministarske funkcije kada je vodio resore zapošljavanja i pravosuđa. Vjeruje se da bi May unutar kabineta čak mogla zadržati i sadašnjeg ministra financija Georga Osborna koji je od 2010. obnašao tu funkciju. Podsjetimo, Osborne je kotirao kao najizgledniji novi premijer. Spominje se i Sajid Javid, zastupnik u parlamentu koji je 2010. napustio posao direktora u Deutsche Bank te kasnije obnašao dužnost ministra za jednakost.