Ministar pravosuđa Ante Šprlje donedavno je planirao žurno progurati izmjene ovršnog zakona. No, nakon što je potkraj svibnja prijedlog pušten u javnu raspravu, dogodila se odluka o samoraspuštanju Sabora. Bi li njegova rješenja prošla da se to nije dogodilo, ostat će nepoznanica, ali pravni eksperti nadaju se da će barem neke od tih ideja trajno pasti u zaborav.

"Opasnost još nije posve prošla", oprezno će jedan od njih aludirajući na mogućnost da Mostov ministar u nekom postizbornom scenariju  ponovno dođe u priliku baviti se ovršnim zakonom.  Jedan od najkontroverznijih prijedloga je odredba prema kojoj se sredstva od prodaje stana u ovrsi upućuju prvenstveno – dužniku (ovršeniku). Zamisao je da on ima prednost u isplati "razmjernog dijela vrijednosti nekretnine" koja se određuje kao protuvrijednost (i to prema procijenjenoj vrijednosti) 35 četvornih metara plus  dodatnih 10 kvadrata za svaku uzdržavanu osobu "ali ne više od dvije godišnje prosječne neto plaće u RH" (132.000 kuna).

Konkurencija zakonskih bisera u nas nije mala, ali ovaj je mnoge iz pravne struke osupnuo.  Naročito zgrožene su, dakako, banke jer je, kažu, u suprotnosti sa samom svrhom instituta prisilne naplate. Uz pravnu nesigurnost, time se ozbiljno utječe na uvjete kreditiranja, a u konačnici i dužnike i vjerovnike stavlja u nezavidan položaj. Da ovršni zakon "potpuno gubi svoju svrhu" a ta odredba "ovrhu na nekretnini čini neprovedivom", smatraju i u M San grupi.

Među čak 39 komentara pristiglih u javnoj raspravi, iz jednog odvjetničkog društva upozoravaju da bi to dovelo do situacije da banke neće davati stambene kredite odnosno da će ih davati uz znatno nepovoljnije uvjete (veće kamate zbog povećanog rizika, manji iznosi kredita, dodatni nekretninski kolaterali ili depoziti).

"Čime se predlagatelj vodio i jesu li napravljene ikakve kalkulacije", pita se odvjetnik Bojan Grahek. Je li Ministarstvo radilo kalkulacije, ne zna se. No, banke jesu. Osim što za vjerovnike nema pozitivnih učinaka, takva rješenja, kažu, nisu ni u korist samih ovršenika; oni gube vlasništvo, nepodmireni iznos duga i dalje će se pokušavati naplatiti, a teku i zatezne kamate. Populizam bez brige o pravnoj sigurnosti u pravilu se plaća, bilo kroz manjak investicija ili višak sudskih odšteta koje prijete u 'slučaju franak' nakon pisma Europske komisije.