Tri propale tvrtke – Drvni kombinat Brestovac te njegova pilana i tvornica namještaja, koja je bila europski poznati proizvođač masivnog namještaja, blokadom radnika prije godinu i pol u stečaju su završili nakon tri sklopljene predstečajne nagodbe, ipak su spašene.

Za 7,6 milijuna kuna kupila ih je na jedinstvenom natječaju u stečajnoj praksi, inače devetoj dražbi Trgovačkog suda u Bjelovaru, zagrebačka tvrtka Sedia. Osnovana je tek nedavno, u vlasništvu je Prime sofe iz BiH, a poveznica je grupacije u kojoj su Prima namještaj i Prima mobilis, kojom upravlja Renato Radić, inače bivši predsjednik NO-a kombinata i tvornice namještaja. Novi vlasnik namjerava obnoviti proizvodnju namještaja za tržište EU, te planira brzo zaposliti oko 300 radnika, a dogodine zapošljavat će ih i 500. Prema riječima stečajnog upravitelja Tvornice namještaja Brestovac Franje Otročaka, sad se čeka da rješenje o dosudi postane pravomoćno i da kupac isplati cijenu.

To se najavljuje krajem veljače, a potom će tri stečajna upravitelja predati u posjed imovinu kupcu, koji je danas preko Prime mobilis u najmu u stečaju. "Pilana radi punim kapacitetima nakon što su jesenas dobili kvotu trupaca od Hrvatskih šuma, a u sušarama pripremaju prve količine građe za proizvodnju namještaja. U toj će fazi, naime, doći do zapošljavanja radnika u tvornici namještaja, a trebalo bi 300-njak ljudi biti zaposleno", kaže stečajni.  Posebnost ovog slučaja upravo je jedinstveni natječaj na kojem se imovina podijeljena na tri društva prodavala kao cjelina jer su to na početku tri stečaja odlučili vjerovnici.

Cilj im je bio sačuvati proizvodnu funkcionalnost, a to se danas potvrđuje kao dobra odluka. Jer, kako nam je pojasnio Otročak, da je svaki stečajni upravitelj prodavao svoju imovinu, upitno je bi li se namještaj ubuduće radio, dok bi pilana nastavila s 50-ak ljudi, a ukupni bi efekt bila i niža cijena.

Dokaz je toga, ističe, i što nije bilo interesa drugih kupaca. U vezi diobe nema nepoznanica: sudski vještaci procjenili su imovinu tako da se vrijednost zna za svako društvo, a novac ide bankama. To su PBZ, RBA i Zaba koji će naplatiti do 10% tražbine. Stečajni vjerovnici sa 68 milijuna kuna tražbina ostaju kratkih rukava, ali i radnici koji potražuju preko 20 milijuna. Nisu imali šansu ni sa predstečajnom nagodbom jer bi zbog velikih obveza i manjka sredstava za tehnološko unaprijeđenje tvrtke bile brzo mrtve.