Postizborni pregovori dvaju velikih političkih blokova i Mosta su se oduljili, a posljednje epizode tog vježbanja demokracije nekako se ne čine jako obećavajuće, barem kad je riječ o zaklinjanju u reforme i kompetentnost kao ključ izbora onih koji bi sutra trebali biti zaduženi za njihovu provedbu. Neovisno o tome hoće li se taj tim izabrati unutar tri ili dva bloka ili ćemo do daljnjega (novih izbora) dobiti privremenu vladu, vremena za gubljenje nema.

Pored hvatanja u koštac s krupnim reformskim zahvatima koji traže vrijeme za provedbu i efekte, od novih se stanara Banskih dvora očekuje kredibilan proračun koji će zahtijevati neke brze reformske poteze s ciljem fiskalne prilagodbe. Međutim, dio ekonomista upozorava kako nova vlada istodobno mora biti oprezna kako ne bi naškodila prvim naznakama gospodarskog rasta. Kao jedan od važnijih fokusa stoga ističu ohrabrivanje poduzetništva na investicije kroz otklanjanje administrativnih prepreka i općenito stvaranje poticajnije poslovne i investicijske klime. Hrvatska narodna banka ovih je dana s tim u vezi iznijela pregled reformskih poteza koji bi nas po "lakoći poslovanja" (Doing business) mogli približiti najbolje pozicioniranima u krugu zemalja Srednje i istočne Europe (SIE).

Dijelom i zahvaljujući tim parametrima regionalni 'odlikaši' uspijevaju privući više investicija, držati ili povećavati udjel u globalnom izvozu, otvarati više radnih mjesta, povećavati produktivnost gospodarstva osjetno više od 1,4 posto, koliko je u prosjeku ostvarivala Hrvatska unazad desetak godina.  Primjerice, da bi dostigla najbolje regionalne takmace u dobivanju građevinskih dozvola, po čemu smo najslabije rangirani na globalnoj ljestvici (na 129. mjestu) bilo bi dovoljno broj procedura smanjiti sa 19 na 10, a sve bi trebalo i trajati znatno kraće – 102 umjesto 128 dana. Malo veći iskorak, pak, trebali bismo napraviti u troškovima vezanim uz te dozvole, jer regionalni odlikaši investitorima to rješavaju uz gotovo 98 posto manji trošak, što ih drži na visokom devetom mjestu globalne ljestvice. Slično vrijedi i za uknjižbu vlasništva, čije bi troškove valjalo srezati čak 94 posto da bismo bili u ravni s bznisu najprivlačnijim zemljama SIE.

Osim toga, pritom imamo i višak procedura (tri prema pet) koje pak traju jako predugo u odnosu na odlikaše. njihovi primjeri pokazuju naime da se to pitanje da riješiti i u 2,5 dana umjesto naših prosječnih 62. I troškove samog pokretanja poslovanja, tj. osnivanja poduzeća, koji se u nas trenutno procjenjuju na 3,3 posto BDP-a per capita, osjetno bismo morali smanjiti da bismo bili uz bok najkonkurentnijima (s 0,5 posto). Osim što kod novih poduzetnika takvi inicijalno ne inzistiraju na minimalnom početnom kapitalu, a za pokretanje poduzeća zahtijevaju tek dvije procedure (kod nas 7), a sve skupa traje u prosjeku 3,5 dana nasuprot naših 12. Među pokazateljima lakoće poslovanja kod kojih se relativno lako dohvatljivim čine značajni pozitivni pomaci su procedure vezane uz dobivanje električne energije.

Kod najbolje pozicioniranih regionalnih konkurenata to stoji upola manje nego u Hrvatskoj. Olakšanju uvjeta poslovanja i značajnom pomaku do ranga najboljih u SIE pomoglo bi i kad bismo prilikom dobivanja kredita proširili založno pravo i modernizirali registar založnog prava, a bilo bi poželjno i izmijeniti stečajne postupke. Jednako tako, percepciji investitora i poduzetnika u pogledu uvjeta i lakoće poslovanja znatno bi pridonijela i neka konkretna poboljšanja u rješavanju insolventnosti koja im naši konkurenti već nude.

Premda je u prosjeku u zemljama srednje i istočne Europe prosječno vrijeme naplate kreditora kraće nego kod nas za oko pola godine (2,5 prema tri godine), oni najkonkurentniji to rješavaju u devet i pol mjeseci, a nude i bolje mogućnosti  financiranje poduzeća u stečaju za nastavak poslovanja.   U kategorijama poput prekograničnog trgovanja, zaštite manjinskih ulagača i ugovornih odnosa ili pak plaćanja poreza Hrvatska je danas rangirana solidno. Ipak, i tu ima prostora za napredak.

Primjerice, kod najboljih od naših konkurenata manjinski ulagači bolje su zaštićeni kroz veću regulaciju odavanja poslovnih tajni, razine odgovornosti upravljačkog kadra i lakše podnošenje tužbi dioničara. Uza sve, vezano uz provedbe ugovoera kod njih je vrijeme od podnošenja tužbe do naplate gotovo upola kraće nego u Hrvatskoj. Za dostići ih trebali bismo ga smanjiti sa 572 na 300 dana.  Naravno, navedeni reformski zahvati sami po sebi nisu ni presudni ni dovoljni za ostvarivanje snažnijeg gospodarskog rasta. Ali svaki pomak koji će nas učiniti malo manje skupom, neefikasnom i previše birokratiziranom državom u odnosu na usporedive zemlje vrijedan je napora za poboljšanjem. 

Pokretanje poslovanja / s ranga 83. na 8.

– ukinuti minimalni početni kapital
– broj procedura za pokretanje poduzeća smanjiti sa 7 na 2
– broj dana za pokretanje poduzeća sa 12 svesti na 3,5
– troškove pokretanja smanjiti sa 3,3 na 0,5% BDP p/c

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Uknjižba vlasništva / rang 60. na 2.

– broj procedura za uknjižbu smanjiti sa 5 na 3
– broj dana za uknjižbu smanjiti sa 62 na 2,5
– troškove uknjižbe srezati za 94 posto
– povećati transparentnost i pouzdanost infrastrukture

Dobivanje građevinskih dozvola / rang 129. na 9.

– smanjenje broja procedura sa 19 na 10
– smanjenje broja potrebnih dana sa 128 na 102
– smanjenje troškova ishođenja za gotovo 98 posto

Rješavanje insolventnosti / rang 59. na 7.

– prosječno vrijeme naplate kreditora sa 3 godine svesti na 9,5 mj.
– smanjiti troškove tražbine sa 14,5 na 4% vrijednosti imovine
– olakšati financiranje poduzeća u stečaju za nastavak poslovanja

Plaćanje poreza / rang 38. na 16.

– broj plaćanja poreza smanjiti sa 19 na 10
– broj sati potrebnih za plaćanje smanjiti sa 206 na 193

Zaštita manjinskih ulagača / rang 29. na 7.

– povećati regulaciju odavanja poslovnih tajni, razine odgovornosti upravljačkog kadra
– olakšati ulaganje tužbi dioničara