Na domaćem tržištu već su neko vrijeme i na duge rokove "in" kunski krediti. Nakon što je mnogim građanima prisjeo valutni rizik s kojim su se suočili u otplati kredita s deviznom klauzulom (u prvom redu stambenih u francima), sve se više onih koji ulaze u veće investicije okreće kunama. Potencirala je to i politika koja je guranje kune u kreditima prepoznala i kao pogodan (pred)izborni adut. Uz već dulje vrijeme prisutno razduživanje građana banke su, pak, na pojačanu potražnju za financiranjem u kunama spremno odgovorile lepezom takve ponude.

Gotovo sve veće danas ih imaju i na najdulje rokove stambenih kredita, a osim promjenjivih kamatnih stopa, nude i fiksne i/li kombinaciju fiksnih i promjenjivih. Međutim, stvarni razmjeri "kunomanije" znatno su manji nego što se to čini iz podataka poput onih da u novoodobrenim stambenim kreditima posljednjih pola godine kunski participiraju između 20 i 40 posto. Jednako tako, objektivna ograničenja da ti krediti zauzmu znatno veći dio u bilancama banaka mnogo su veća nego što to građanima sugeriraju političari. "Objektivno zapravo govorimo nekoliko tisuća takvih kredita na tržištu", neformalno procjenjuje jedan bankar. No, i važnije od toga je primijetiti da se u toj priči premalo govori da je i s domaćom valutom potreban oprez jer pri zaduživanju valutni rizik nije i jedini.

Kuna u tom kontekstu svakako nije bez mane. To prije svega vrijedi za kredite s promjenjivom kamatnom stopom, a kod onih s fiksnom eliminiranje kamatnog rizika u startu je ugrađeno u (višu) cijenu, tj. kamatu. Povijesni podaci o kamatnim stopama na kune na novčanom tržištu svakako pozivaju na oprez jer je domaće tržište plitko i mnogo su volatilnije. Objašnjenja za to su jednostavna: izvori banaka dominantno su eurizirani, a osim što su kunski mnogo manji, oni su pretežno a vista. Drugim riječima, nisu dovoljno stabilni da bi se značajnim dijelom njima mogli financirati krediti ročnosti od deset i više godina, reći će bankari. Taj vremenski jaz implicira da netko mora preuzeti kamatni rizik vezan uz potrebu kratkoročnog refinanciranja.

Njega može preuzeti korisnik kredita (npr. da ugovori kamate vezane uz trezorske zapise) ili pak banka (u slučaju kredita po fiksnoj kamati). Kamate su (i) na domaćem novčanom tržištu danas na niskim razinama. No, unazad desetak godina sezale su i do dvoznamenkastih stopa (npr. na tri mjeseca), a nemalim pomacima svjedočili smo i prije samo dva-tri mjeseca, kad ih je nervoza na međubankarskom tržištu zbog zakona o švicarcu digla na 5-6 posto. I u budućnosti je razmjerno veća volatilnost kunskih kamata na tržištu novca gotovo izvjesna. Zbog njegove plitkoće čak i male promjene u tržišnom sentimentu i stanju likvidnosti (npr. zbog monetarnih restrikcija s ciljem stabiliziranja deviznog tržišta, odnosno cijena) osjetno pomiču kamate na tom tržištu. Uz ugovaranje varjabilnih kamata na kredite, takvi bi se pomaci u budućnosti češće nego dosad prelijevali na kredite klijentima.

Pitanje kamatnog rizika u scenariju straha od deprecijacije kune samo dobiva na važnosti. Jer, građane to potiče da viškove likvidnosti u bankama pojačano konvertiraju u eure, banke na to "poravnavaju" valutne pozicije, a na posljedični rast tečaja HNB intervenira i stabilizira tečaj, ali smanjuje kunsku likvidnost i stvara pritiske na kamate na kunske prinose. Ilustracije radi, ističe iskusni financijaš, kad bi pritom kamate na trezorske zapise porasle na 8%, za 10-godišnji kredit kojemu su kamate na te trezorce referentne za kredit, kamata bi skočila s, primjerice, 6 na 12 posto, a rata s 1,1 na 1,43 posto iznosa kredita mjesečno. Znači, rata za kredit za auto raste 30%, što je ekvivalent padu kune na 10 kuna za euro kod kreditu uzetog u eurima.

Naravno, dodaje, nije baš izgledno da takav potres na novčanom (kunskom) tržištu bude trajan, ali može potrajati dovoljno da se ljudi opeku. Hipotetska računica efekata iste promjene referentne kamate kod stambenog bi kredita od milijun kuna na 20 godina ratu povećala za čak pdesetak posto – okvirno, sa 7200 na 11.000 kuna – a to čak i da ne potraje dugo može jako  utjecati na raspoloživi ostatak dohotka obitelji, zaključuje naš financijaš. Slične se hipotetske računice mogu izvoditi i za scenarij "pobjede nad deflacijom", odnosno  da politika krene u programiranu inflacija od recimo 10 posto, objašnjava. U tom slučaju korisnici kredita bi dobro prošli ako imaju fiksnu kamatu.
 

Ako nemaju, računice povećanja rate za spomenuti hipotetski primijer kredita ponovno su prilično neugodne. "Premda bi realno najveći dio porasta kamata bio de facto otplata kredita kroz obezvrjeđivanje glavnice, realni teret otplate bi za nekoga kome bi dohodak istodobno rastao za 10% godišnje jako porastao", kaže sugovornik. Naravno, u oba slučaja posrijedi su pomalo ekstremni primjeri koji ponajprije naglašavaju da je zaduživanje u kunama na duge rokove uputno ako su kamate fiksne ili eventualno ako su vezane uz nacionalnu referentnu stopu (NRS), i to uz opciju refinanciranja kredita ako im se kamata poveća. Uz glavninu deviznih izvora masovnije kunsko kreditiranje na duge rokove nije izgledno.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

mediteranski krajolik

Šibenik – okruženje u kojem se rađaju najbolje ideje

No, viceguverner HNB-a Damir Odak ističe kako se problem "male bare" i volatilnosti kunskih kamatnih stopa ne bi riješio ni da sutra sve deponente nagovorimo da prodaju eure za kune i deponiraju te kune u banke: "Njega bi mogao riješiti tek suficit tekućeg (ne primarnog) proračuna. " Ali, da to imamo, onda nitko ne bi ni pričao o monetarnoj reformi. Kako god bilo, u odluci o valuti dugoročnog zaduženja treba uzeti u obzir moguće rizike. Kuna može biti dobitna kombinacija u scenariju devalvacije, odnosno inflacije. No, uz monetarnu politku sličnu dosadašnjoj, ispada da je rizik zapravo manji na zaduženje u eurima. Konačno, i uz trend rasta stambenog kreditiranja u kunama (i pad devoznog), udjel stambenih kredita u kunama ove je godine porastao sa 7,5 na tek 8,6 posto.