Ne poduzme li čovječanstvo uskoro nešto kako bi se usporile klimatske promjene, kad ih se već ne može zaustaviti, Arktik će prema mišljenju stručnjaka do ljeta 2080. godine potpuno ostati bez ledenog pokrivača. Ostvarenje takvog scenarija značilo i podizanje razine mora, a time bi mogli nestati i brojni obalni gradovi pa tako i hrvatski, zajedno s dijelovima njihovih zaleđa.
Doduše, bilo bi i pozitivnih posljedica poput dostupnost velikih zaliha nafte i plina te otvaranje kraćih plovnih putova…
Ekolozi koji prate situaciju s arktičkim ledom više desetljeća tvrde i upozoravaju javnost kako se samo u proteklih 30 godina ledena površina, koja je u Arktičkom moru prekrivena morskim ledom, smanjila za čak 20 posto. Nadalje, temperatura zraka na Sjevernom polu proteklih desetljeća rasla je znatno brže negoli na ostalim dijelovima Zemljine kugle. Kada se naprave daljnji proračuni na temelju ovih scenarija, stiže se do sljedećeg podatka: usred ljeta 2080. Arktički ocean bit će potpuno bez leda, što će imati ozbiljne posljedice jer će nestati polarni medvedi i tuljani. A Eskimi će izgubiti životinje za kojima idu u tradicionalni lov.

Mač nad glavom
Kako je na konferenciji o klimi održanoj prošle jeseni u Bremenu objasnio Eberhard Fahrbach sa Instituta Alfred Wegner za istraživanje polarnih mora u Bremerhavenu: “Kada zamislite da će Arktikom preko cijele godine ploviti brodovi, i da ćemo moći putovati iz Europe u Aziju preko Arktika, onda će to sigurno bitno utjecati na naše prometne uvjete.”Na pitanje jesu li takvi scenariji zaista realistični, trebao bi odgovoriti europski projekt Damocles. Prvi se put udružilo ukupno 45 istraživačkih instituta iz Europe i Rusije koji zajedno rade na istraživanju debljine leda jer je jako zagrijavanje na Arktiku sasvim neosporno, ali o međusobnoj interakciji leda, atmosfere i oceana, malo se zna. Zato i središnji dio projekta predstavlja sakupljanje podataka uz pomoć brodova s pozicioniranim bovama, iz zraka ili putem satelita. Cilj je da se donesu preciznije prognoze o razvoju leda i klime u Sjevernopolarnoj regiji do kojih će doći znanstveni instituti preko potpuno različitih znanstvenih disciplina. Jedan od glavnih ciljeva projekta je i proučavanje morskog leda. Istražuje se tzv. strujanje leda, tj. kuda i kojom brzinom se kreću velike ledene mase oko Sjevernog pola, a u tu svrhu su napravljene specijalne sonde za mjerenje. Iako svi kompjuterski proračuni ukazuju na slične posljedice u budućem razvoju klime na Arktiku, istraživači upozoravaju da ne bi trebalo prenagliti s preuranjenim zaključcima. Razvoj situacije je dosta složen, i zato jednostrani odgovor nije moguć, smatra Eberhard Fahrbach sa Instituta Alfred Wagner. “Zagrijavanje vode vodi stvaranju oblaka. Mnoštvo oblaka sprečava prodiranje toplote. Znači da takozvana fizika oblaka modificira zagrijavanje, do kojeg dolazi nestajanjem morskog leda. Zato dobivamo i različite zaključke. Mislim da je još uvijek teško točno predvidjeti što će se na tom području zaista dogoditi”, prenosi njegove riječi Deutsche Welle. Zbog toga je bitno sakupiti tisuće podataka s Arktika i potom ih obrađivati kompjuterskim simulacijama. Do 2009. godine Europska će unija sa 16 milijuna eura financirati taj projekt.

Tri scenarija
Osim istraživanja na Institutu Alfred Wagner i brojni znanstvenici s nadaleko poznatog i cijenjenog njemačkog Instituta Max Planck također se bave globalnim zagrijavanjem, a njihova objavljena istraživanja pouzdano dokazuju da se klima na Zemlji mijenja brže negoli ikada prije.Zemlja se tako brzo zagrijava da osim što će se do kraja stoljeća otopiti led na Sjevernom polu, temperatura će do 2100. porasti za četiri stupnja, a razina mora za najmanje 30 centimetara.Istraživači klimatskih promjena su nedavno predstavili rezultate novih simulacija razvoja klime u 21. stoljeću, što su ih bili naručili Ujedinjeni narodi, te razočarano zaključili da “trenutno nema izgleda da će cilj biti ostvaren“. Klimatske promjene su do sada već prešle veliki put, a samo od početka industrijskog doba temperatura na površini Zemlje je u prosjeku porasla za 0,7 stupnjeva Celzijevih. Problemi se očekuju kada rast prosječene temperature prijeđe dva stupnja. Institut Max Planck u svojoj je važnoj studiji o klimatskim promjena razrađivao tri različita scenarija. Najoptimističniji je polazio od pretpostavke da će industrijske zemlje ispuniti Protokol iz Kjota i barem za nekoliko postotaka smanjiti emisiju ugljičnog dioksida. Čak i u tom slučaju, ako se može vjerovati istraživačima, temperatura Zemlje će rasti, i to za više od 1,3 stupnja do kraja stoljeća.Zbog toga rastu brige da bi kritična granica od dva stupnja vrlo brzo mogla biti dosegnuta. Taj porast, uzmemo li ga kao globalnu središnju vrijednost, bio bi poguban za Grenland. Cjelokupni ledeni oklop tog otoka počeo bi se otapati i taj proces bi bio nezaustavljiv. Porast temperature Zemlje mogao bi imati fatalne posljedice i na podvodni svijet. Zbog sve veće količine ugljičnog dioksida, od kojeg jedan dio završava i u oceanima, još u ovom stoljeću bi mogli nestati slatkovodni koraljni grebeni, morski krastavci i neke vrste morskih puževa. Među autorima koji potpisuju nedavnu studiju objavljenju u stručnom magazinu “Nature” i kojom je opisan takav razvoj situacije su i znanstvenici s Instituta Alfreda Wegnera za polarna i morska istraživanja. I oni bi sigurno svoj potpis stavili ispod sve energičnijeg zahtjeva meteorologa Ericha Röcknera – zahtjeva za ozbiljnim energetskim zaokretom.