Podravkina tvornica juha i Vegete, koja zapošljava 330 ljudi, svake godine bilježi rast prodaje asortimana, a većinski dio proizvedenog odlazi na četrdesetak inozemnih tržišta. Marijan Stančec, direktor tvornice juha i Vegete, koji u Podravci radi  već 30 godina, pohvalio se kako je daleko najprodavaniji i najpoznatiji proizvod njegove tvornice – Vegeta.

"Nema joj premca. To je i najveći izvozni proizvod naše tvornice, s njome smo prisutni u najviše zemalja i upravo smo po Vegeti i postali tako prepoznatljivi. Također, svake godine bilježimo značajni rast u juhama, iako nam je inozemna konkurencija velika. Mi smo za njih vrlo mali, teže se možemo i probiti i moramo biti kvalitetniji i niži u cijenama kako bismo bili konkurentniji", pričao je vodeći nas kroz pogone. U 234 radna dana godišnje proizvede se 25.000 tona Vegete te 8000 tona dehidriranih juha i gotovih jela. Dnevno je riječ o 35 tona juha i oko 100 tona Vegete. Kad su juhe u pitanju zanimljivo je da, otkriva Stančec, ideje za nove okuse dolaze od samih potrošača. No cijela Podravkina priča o  novim proizvodima ide od tržišta, osluškuje se, veli, želje kupaca, osmišljavaju marketinške aktivnosti, a Podravkinu ljudi su stalno na terenu.  

Po željama kupaca
"Pripreme za određene proizvode znaju trajati i po godinu dana, dok dođete do recepture, napravite testove… Pokušavamo, a i uspijevamo u tome da želje potrošača omasovimo u proizvodnji. Dug je taj put, od sjemena do polja, od polja do tvornice, iz tvornice do tržišta, s tržišta do potrošača i do naših kuhara promotora koji će to dodatno isprezentirati", kaže Stančec. Ipak, priznaje, od deset novih proizvoda, ne uspiju baš svi na tržištu i ne pronađu svoje mjesto na policama trgovina. Pojašnjava da danas ne možete sa stopostotnom sigurnošću znati što će kupci prepoznati. Otkriva nam kako se Podravkini promotori vraćaju s terena s informacijama, a zatim odjel razvoja radi na proizvodu koji će zaživjeti na tržištu, a tek kada proizvod bude prihvaćen slijedi dogovor kako će izgledati i koje će biti cijena.

Stančec žali što su, u segmentu dehidriranog povrća i asortimana koji radi ova tvornica, posljednjih desetak godina primorani iz regije kupovati sušeno povrće. "U ovoj tvornici se, s obzirom na vrstu proizvoda, koristi samo sušeno povrće i začini, a svi znamo da začina u Hrvatskoj ima jako malo, pa se ne može i nema od koga otkupiti. Začine tražimo u Europi, i na ostalim kontinentima poput Afrike i Azije. Veće tvrtke poput Kraša i Vindije od nas otkupljuju dio začina i proizvoda, lakše im je tako jer mi već imamo utrte puteve u stranim zemljama", objašnjava Stančec. 

Treba se prilagoditi
No i Podravka ima što ponuditi inozemnim tržištima, iz ove tvornice opskrbljuje se četrdesetak zemalja, čak 83 posto proizvodnje odlazi u izvoz. Stančec napominje kako je prilikom izlaska na nova tržišta izuzetno važno prilagoditi se specifičnim željama i navikama kupcima u svakoj pojedinoj zemlji. Direktor ove tvornice na kraju našeg posjeta otkriva nam da je nekad bio Podravkin stipendist te je za vrijeme srednje škole i studija radio u ovoj kompaniji, a i nakon toga. Upravo ga je, kaže, taj put doveo do pozicije na kojoj je danas. "I danas naša kompanija puno ulaže u edukacije  zaposlenika, nema kvartala u godini, a da i sam ne idem na seminare i kongrese", pohvalio se Stančec.