Povećanje plaća u zdravstvu, za što su se prije nekoliko mjeseci izborili sindikati javnih služba, konzumirat će gotovo kompletan rast sredstava predviđenih za izravnu zdravstvenu zaštitu. To je problem, upozorava Ivan Lukovnjak, pomoćnik ravnatelja Udruge poslodavaca u zdravstvu s kojim smo razgovarali o poslovanju zdravstvenih ustanova. Lukovnjak smatra da to ne znači da su plaće u sustavu zdravstva visoke, kako bi neki možda zaključili, već da su previsoke u uvjetima hrvatskog sustava zdravstva. Udruga je nedavno predstavila rezultate poslovanja za prvih devet mjeseci ove godine koji pokazuju da su u poslovanju grupacije bolničke zdravstvene zaštite i dijela primarne zdravstvene zaštite i dalje prisutni znatni problemi premda su ostvareni rezultati poslovanja u ovoj godini bolji od rezultata poslovanja ostvarenih lani. Prisutnost manjka prihoda/gubitka u poslovanju stvara već odavno prisutan problem dugovanja prema dobavljačima.

Što bi se trebalo u sljedećoj godini izmijeniti u poslovanju zdravstvenih ustanova?
– Moram primijetiti da su se u Vladinoj strategiji razvoja zdravstva neki problemi u sustavu prepoznali. Prepoznato je naime da glavarina kao sustav financiranja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nije stimulativna te je predviđeno uvođenje fiksnog i varijabilnog dijela u plaćanju usluga primarne zdravstvene zaštite. To će sigurno unaprijediti sustav financiranja. U bolnicama je najvažnija novost postupak izrade akreditacije i kategorizacije te uvođenje DTS sustava plaćanja koji zamjenjuje momentalno prisutan sustav plaćanja putem PPT postupaka. Efekti predloženih mjera i ciljeva ovise o operativnim odlukama koje donosi upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Sve dok je cilj u formi teksta, odnosno dok nam nisu poznate mjere za njegovu operacionalizaciju, ne možemo dati ocjenu mogućih efekata u poslovanju za 2007. godinu.

Može li se bez povećavanja participacije pacijenata popraviti poslovanje tim mjerama?
– Osnovni preduvjet za sagledavanje sustava financiranja u zdravstvenom sustavu je uvođenje realnih mjerila vrijednosti, odnosno realnih cijena zdravstvenih usluga. Danas su cijene zdravstvenih usluga najvećim dijelom neprimjerene jer se formiraju na temelju raspoloživih sredstava za izravnu zdravstvenu zaštitu, a ne na temelju izračuna koji proizlazi iz elemenata cijena zdravstvenih usluga.

Zašto se taj izračun ne napravi?
– Pretpostavljam da je to stoga što ukupno raspoloživa sredstva za izravnu zdravstvenu zaštitu ne odgovaraju realnoj vrijednosti ugovorenog programa rada. Drugim riječima, stvarna vrijednost ugovorenih programa premašuje ukupno raspoloživa sredstva. To ne znači da zdravstvene ustanove kao poslovni subjekti ne mogu provoditi daljnju racionalizaciju u potrošnji dodijeljenih sredstava. Zdravstvene ustanove su poslovni subjekti koji raspolažu znatnim financijskim sredstvima pri čijem trošenju uvijek postoji mogućnost racionalizacije potrošnje. Treba međutim reći da pojam racionalizacije ne smijemo poistovjetiti s pojmom restrikcije. Naime, pojedine restrikcije ili nekritično smanjenje troškova u jednom segmentu poslovanja mogu utjecati na povećanje troškova u drugom. Te mjere mogu utjecati na smanjenje kvalitete usluga što znači da se poništavaju efekti restrikcije.

Treba li onda povećati participacije?
– Zdravstvenim ustanovama treba osigurati sredstva za njihovo funkcioniranje, a hoće li to biti povećanim participacijama pacijenata ili povećanim izdvajanjem iz proračuna trebaju odlučiti oni koji vode politiku zdravstva.

Outsorcing u zdravstvu, da ili ne?
– Univerzalnog odgovora nema. Outsorcing je nesumnjivo dio sadašnjosti, a u kojoj mjeri će biti dio budućnosti treba vidjeti. Uvođenje ili neuvođenje outsorcinga ovisi o karakteristikama poslovanja, odnosno specifičnostima svake pojedine ustanove. Svaka zdravstvena ustanova ima svoje posebnosti koje treba uvažavati i koje ne omogućavaju jedinstvena rješenja na nivou ukupne djelatnosti. Moje je mišljenje da je osnovni problem tržišta ponuda koja u Hrvatskoj kod niza usluga ne zadovoljava zahtjeve zdravstva. Na primjer, pranje rublja u zdravstvenoj ustanovi nije isto što i pranje rublja u hotelijerstvu. Tvrtke koje u Europskoj uniji pružaju vanjsku uslugu zdravstvenim ustanovama moraju biti licencirane za te usluge i moraju zadovoljavati pravila struke. Ova problematika potpuno je nedefinirana u Hrvatskoj. Outsorcing moramo gledati i s gledišta cijene, ali i s gledišta kvalitete jer je cilj istom cijenom postići višu kvalitetu usluge ili uz nižu cijenu ostvariti istu kvalitetu usluge.

Može li se outsorcingom to postići?
– Neka iskustva iz EU govore da je to moguće, ali moramo biti svjesni da je tržište ponuda u EU drukčije. Treba uzeti u obzir i to da su neke zemlje koje su u outsorcing krenule vrlo rano sad se vraćaju na staro. Naime, neosporno je da je formiranje cijene jednog kilograma opranog rublja, primjerice, drukčije ovisno o tome je li riječ o outsorcingu ili internoj usluzi. Zdravstvene ustanove kao proračunski korisnici nemaju amortizaciju, a u outsorcingu ona postoji pa se za iznos amortizacije povećava i cijena usluge. Cijenu povećava profit bez kojeg nitko neće pružati vanjsku uslugu. Treći segment poskupljenja vanjske usluge je PDV koji se, kad se djelatnost obavlja unutar zdravstvene ustanove, ne obračunava. Prema našim procjenama, usluga outsorcinga trebala bi biti čak 40 posto učinkovitija od interne usluge da bi se osigurala ista cijena. Osim toga, do sada nitko nije razmišljao o mogućnosti da više zdravstvenih ustanova osnuje trgovačko društvo koje će se baviti pružanjem nezdravstvenih usluga zdravstvenim ustanovama koje su ga osnovale.

SDP u predizbornoj kampanji najavljuje ukidanje administrativne pristojbe.
– Prema usvojenom Državnom proračunu za 2007. godinu prihod od administrativne pristojbe planiran je u iznosu od 300 milijuna kuna, što je 50 milijuna kuna manje u odnosu na 2006. godinu. Samo kretanje tih prihoda govori o njihovu utjecaju na uvjete pružanja zdravstvenih usluga, odnosno uvjete poslovanja zdravstvenih ustanova. Osim toga, problem je što je HZZO u Državnoj riznici tako da se prihod pod administrativne pristojbe definira kao prihod proračuna, a ne prihod HZZO-a. Udruga poslodavaca misli da se nakon uvođenja administrativne pristojbe uvjeti poslovanja zdravstvenih ustanova nisu poboljšali.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

promo

Budućnost bankarstva je u dobrom korisničkom iskustvu

Poliklinike isplativije od bolnica
Zašto se u nas otvaraju samo privatne poliklinike, a ne bolnice?
– U privatnom sektoru gotovo da nema ustanova bolničke zaštite jer su uvjeti za osnivanje tih ustanova neusporedivo teži od uvjeta za osnivanje poliklinika. Poliklinike se osnivaju i zato što su isplativije, njihov rad najvećim dijelom temelji se na ljudskom radu i korištenju opreme tako da nema visokih materijalnih troškova. Osim toga, usluge dijagnostike uglavnom su novijeg datuma pa su i njihove cijene realne. U privatnom sektoru bolničke usluge pružaju se samo u nekoliko privatnih bolnica s tim da je djelatnost tih bolnica vezana uz duge liste čekanja u segmentu osnovnog zdravstvenog osiguranja.

Platiti makar nakon 360 dana
Hoće li nova politika lijekova smanjiti rokove plaćanja?
– Kad već govorimo o rokovima plaćanja, postoje informacije po kojima bi neki dobavljači pristali i na rokove plaćanja od 360 dana pod pretpostavkom da će plaćanja uistinu biti izvršena u ugovorenu roku.