Kladi se, spekuliraj i bit ćeš nagrađen! Tom bi se rečenicom moglo najkraće opisati Vladino rješenje kojim je odlučila slučaj kredita u švicarskim francima konačno skinuti s dnevnog reda.

Jer podizanje kredita u francima od 2004. godine, kada su se te vrste zajmova pojavile na tržištu, nisu ništa drugo doli klađenje. I to, da budemo precizni, klađenje na stabilan tečaj švicarske nacionalne valute i smjer politike njihove narodne banke. Ali nisu nagrađeni svi sudionici te špekulantske igre. Zadovoljni mogu biti samo dužnici, kojima će biti omogućena konverzija kredita po fiksiranom tečaju i otpis dijela glavnice. Ruke trljaju dužnici koji su kredite podizali da bi gradili apartmane po Dalmaciji ili kupovali brodove i automobile. Njima je sjekira pala u med. S druge strane, vjerovnici će morati platiti većinu troška koji iz tog modela proizlazi, a koji će iznositi do šest milijardi kuna.

Možda je u redu da banke plate najveći ceh, ipak su one te koje su osmislile kredite u francima. Ali nije pošteno da se trošak konverzije podijeli na cijelo društvo zbog nekolicine "hrabrih" koja je odlučila zaigrati na franak. Prema podacima HNB-a iz siječnja ove godine, otprilike četiri posto hrvatskih obitelji ima stambene kredite u francima, u ukupnoj masi kredita stanovništvu oni čine svega 16 posto, a u masi svih stambenih kredita 38 posto. Nije zgoreg podsjetiti da su banke još 2007. godine klijentima ponudile konverziju kredita u euro ili kunu. Prema službenim podacima, takvu je mogućnost iskoristilo njih stotinu. Hrvatski model rješenja slučaja franak možda je najradikalniji u Europi.

Radikalniji je čak i od mnogo puta spominjanog Orbanova modela koji, za razliku od hrvatskog, nije predvidio otpis glavnice kredita. Jasno je da je ovakvo rješenje motivirano predizbornim razlozima. Međutim, osim što time nagrađuje špekulante, Vlada se upliće u ugovorne odnose, narušava tržišnu utakmicu, a sve one koji nisu zaduženi u francima tjera da se osjećaju kao magarci. U skladu s tim broj pridobivenih birača koji su se zapleli u franak može biti anuliran brojem građana koji su kredite dizali u eurima, ili još više onima koji su se zaduživali u kunama.

Potonji imaju najviše razloga za nezadovoljstvo – namagarčeni su zato jer spadaju među malobrojne koji još uvijek vjeruju nacionalnoj valuti i koliko-toliko doprinose rekunizaciji domaćeg financijskog sustava. Kažnjeni su svi porezni obveznici, uključujući i one koji su uredno vratili kredite u francima ili još vraćaju dugove u eurima jer će se kroz poreznu olakšicu bankama, kao mjeru kompenzacije za pretrpljene bankarske gubitke, odreći prihoda za financiranje zdravstva, školstva, sporta, kulture, infrastrukture…