Krediti u kunama polako, ali sigurno, sve više postaju dio standardne lepeze ponude banaka. Nakon straha koji je zavladao divljanjem švicarskog franka te upozorenja da slično prijeti kod euribora, i najnoviji propis središnje banke ide u smjeru popularizacije domaće kune.

Od srpnja je na snazi obveza bankama da klijente u detalje informiraju o uvjetima kredita prije nego svoj potpis stave na ugovor. To uključuje razlike između anuiteta i rata, obračuna kamatne stope i načina njezina mijenjanja, detalja o naknadama te na demonstracije na konkretnom primjeru što se događa s mjesečnom obvezom ako kamata skoči dva posto i/ili kuna izgubi na vrijednosti 10 posto prema euru ili 35 posto prema drugoj valuti… No, vjetar u leđa kuni (i time izbjegavanju tečajnih i kamatnih rizika) suptilno daje obveza banke da iste informacije pruži za kredite u domaćoj valuti, a ako ga u ponudi nema, dužna mu je dati listu banaka koje ga nude. Iz liste koju sastavlja Hrvatska narodna banka vidljivo je, primjerice, da već deset banaka i tri stambene štedionice nude kunske stambene kredite s kojima je led probio HPB 2011. godine, dok je većina tvrdila da nisu mogući jer građani ne žele istodobno štedjeti u euru. Osim velikih poput Zabe, PBZ-a, Erstea, RBA, Splitske, OTP-a i HPB-a, nude ih i mali igrači – Croatia, Štedbanka te Istarska kreditna banka. Od štedionica to su Prva, Raiffeisen i Wüestenrot.

Kad su ostali krediti posrijedi, praksa je šarolika i većina u ponudi barem jednu vrstu kunskog zajma. Jedine koje ih zasad uopće nemaju su BKS banka, Kreditna banka Zagreb te Veneto banka.