OPEC-ova članica Alžir prema riječima predsjednika Abdelaziza Bouteflike drži čak 75 milijardi dolara u deviznim rezervama. Prošle godine, usporedbe radi, ta je brojka iznosila 56 milijardi dolara. “Devizne rezerve čija je vrijednost 1999. godine iznosila 4 milijarde dolara danas su dosegle iznos od 75 milijardi”, izjavio je Bouteflika. Osim povećanog iznosa i količine samog novca riječ je i o 25-mjesečnom razdoblju rasta izvoza koji je 1999. trajao samo 4,6 mjeseci. Alžiru su umnogome pomogle visoke cijene nafte i plina te je na taj način ta zemlja bila u mogućnosti isplatiti javni dug te modernizirati svoje naftne kompanije.

Smanjen dug
Bouteflika je izjavio kako je zemlja srezala svoj dug na samo 4,7 milijardi dolara, a vanjski dug prošlog siječnja iznosio je čak 15,5 milijardi dolara. Alžir je po rezervama prirodnog plina na petom, po izvozu na drugom mjestu u svijetu, a po rezervama nafte nalazi se na 14. mjestu. Proizvodnja nafte i plina sudjeluje u državnom proračunu s oko 60 posto, u ukupnom BDP-u s 30 posto te u ukupnom deviznom prihodu zemlje s oko 95 posto. Budući da čini okosnicu sveukupnog razvoja zemlje, osnovne gospodarske grane su usko vezane za taj sektor. Alžir ima oko 12,46 milijardi barela potvrđenih rezervi nafte koje će se nakon novootkrivenih nalazišta i programa za nova istraživanje sigurno uvećati. Očekuje se i povećanje izvoza nafte koja se na domaćem tržištu sve više supstituira prirodnim plinom. Stručnjaci smatraju da su alžirske rezerve nedovoljno istražene, no posljednjih godina otkrivena su nova nalazišta uz sudjelovanje brojnih stranih kompanija koje su za razliku od drugih naftnih giganata u ovoj zemlji dobrodošli. U planu je da se uz učešće stranog kapitala znatno prošire i prerađivački kapaciteti. Poslovima s naftom upravlja državna kompanija Sonatrach koja drži monopol u proizvodnji, preradi i transportu nafte. Godine 2005. prosječna dnevna proizvodnja nafte iznosila je oko 1373 milijuna što je daleko od dopuštene kvote OPEC-a koja je utvrđena na 894 b/d. Alžir planira do 2010. dostići dnevnu proizvodnju od dva milijuna barela dnevno. Alžirska nafta “Saharan Blend” jedna je od najkvalitetnijih na svijetu zbog izuzetno malog postotka sumpora. Najveći dio proizvodnje izvozi se u zemlje zapadne Europe, osobito u Italiju, Njemačku i Francusku. Alžir ima sedam obalnih terminala u kojima se skladišti sirova nafta, naftni derivati, tekući naftni plin i prirodni tekući plin. Najveća izvozna luka za naftu je Arzew. U toj zoni je predviđena izgradnja petrokemijskog kompleksa, rafinerija kondenzata i postrojenje za desalinizaciju vode. Za transport nafte izgrađeni su naftovodi čija dužina prelazi 4000 km, ali se transportni kapaciteti stalno povećavaju izgradnjom novih i umnožavanjem starih trasa. Jedan krak stiže i do tuniske luke. Alžirskim rafinerijama upravlja državna kompanija Naftec, dio Sonatracha. U 2005. godini potvrđene rezerve prirodnog plina iznosile su 4,74 bilijuna kubičnih metara i one su uglavnom udružene sa sirovom naftom. Alžir je jedan od 15 osnivača foruma zemalja izvoznika plina (GECF) formiranog u svibnju 2005. u Teheranu. Alžir je odmah nakon Rusije najveći izvoznik prirodnog plina, koji se najviše izvozi u Europu i SAD.

Dogovor s EU
Poslovanje s Europom zakompliciralo se zbog liberalizacije tržišta članica EU i slobodnog protoka roba što je dovelo u pitanje klauzulu “krajnje destinacije” u ugovorima o isporuci plina. Ova je klauzula za Alžir važna zato što ga štiti od konkurencije i preprodaje. Problem je riješen tako što je s EU postignut dogovor da se sporna klauzula zadrži, a u slučaju ponovnog izvoza plina trećoj državi prodavač dijeli dobit s Alžirom. Najveće nalazište prirodnog plina je Hassi R’Mel koje je otkriveno 1956. i predstavlja oko jedne četvrtine svih potvrđenih rezervi.

UAE rezerve prebacuje iz dolara u eure

Ujedinjeni Arapski Emirati konvertirat će preostalih osam posto svojih rezervi iz dolara u eure nakon što je dolar pao ove godine. Sultan Bin Nasser izjavio je kako je UAE polagano počeo rasprodavati dolarske rezerve te kako će akumulirati eure u svoje rezerve svaki put kada dolarsko tržište počne tonuti. Ta država jedna je od mnogih proizvođača nafte uključujući Iran, Venezuelu i Indoneziju koja je odlučila svoje rezerve početi držati u eurima te u istoj valuti držati i naftne derivate. Dolar je ove godine pao za čak 10 posto naspram euru što je prvi put u pet godina da je jedna europska valuta nadmašila dosadašnjeg američkog prvaka.