Fotelje šefova velikih europskih banaka nikad nisu bile klimavije kao ove godine. Posljednji koji je morao otići je izvršni direktor Barclaysa, Anthony Jenkins.

Na čelu britanske banke izranjavanje aferom Forex Jenkins je proveo tri godine, a medijski napisi prošlog tjedna su govorili da je morao otići zbog sukoba s šefom investicijskog bankarstva Barclaysa. Ipak, analitičari ocjenjuju da sve ovogodišnje ostavke čelnika banaka imaju nešto zajedničko – pritisak dioničara nezadovoljnih oporavkom europskih banaka. Jenkins je peti šef banke koji je ove godine morao otići. Lista još uključuje dvojac iz Deutsche Banka, Jürgena Fitschena i Anshu Jaina, Bradya Dougana iz Credit Suissea te Petera Sandsa iz Standard Chartereda. Za razliku od američkih konkurenata, europski bankovni sektor ne može se pohvaliti takvom profitabilnošću i rezultatima. A to investitore čini nervoznima.

"Dioničari su više fokusirani na profitabilnost nego na rast prihoda kod svih tih banaka", kaže za Financial Times Guy de Blonay, fond menadžer Jupitera. Šefovi Deutsche Banka, Credit Suissea i Barclaysa bili su kritizirani što presporo preoblikuju poslovanje banaka. Kritike prema Peteru Sandsu išle su u pravcu sporog eliminiranja neefikasnosti u poslovanju. Nervozu ulagača vjerojatno je dodatno potakla i izvedba dionica na burzi. Tijekom trogodišnjeg mandata dvojca iz Deutsche Banka dionica je bila 73 posto slabija od indeksa europskih banaka.

Vrijednosnica Credit Suissea bila je slabija za 11 posto od indeksa tijekom osmogodišnje Douganove vladavine. S druge strane, dionica Standard Chartereda potukla je indeks za 37 posto, a Barclaysa za četiri posto. Vijest o odlasku šefova navedenih banaka u svim je slučajevima izazvala skok cijena dionica. To je posebno bilo vidljivo u slučaju Credit Suissea kada je dionica u jednom danu skočila osam posto. "Promjena izvršnog direktora je važna ako želite signalizirati novi početak", tvrdi profesor Zacharias Sautner s frankfurtske Škole financija.