Ta brojka je pohvalna, posebno uz blagi godišnji rast prihoda. Treba biti oprezan i pričekati konačne brojke iz kojih se može ocijeniti je li za porast zaslužna samo fiskalizacija koja je uključila dio crne ekonomije u rezultate.

Bojim se da takav rast prihoda nije dovoljan za ukupan rast gospodarstva. Dobra usporedba je ona sa štednjom građana; kada gledate porast štednje, Hrvatska ispada jedna od najidealnijih zemalja za život. Realnost je da da se ljudi boje, ne troše već stavljaju na stranu. Isto je s tvrtkama čiji se rast dobiti ne prelijeva u investicije i potrošnju, a to treba brinuti.

Dakle, poduzetnici još imaju zaliha unatoč šest godina krize?
Brojka od 9,75 milijardi kuna ništa ne znači već se mora pratiti trend. Rast prihoda veseli, no to je ionako temelj poduzetništva, uz napomenu da uspješnih poduzetnika ima i u Nigeriji i Ruandi, pa to ništa ne znači. Gledamo li stvari u kontekstu, kada su četiri ključna pokazatelja (zaposlenost, BDP, dug i deficit) katastrofalni, jasno je da te brojke nisu dovoljne za ukupnu ekonomiju.

Kako u takvoj konstelaciji potaknuti rast?
Rast neće doći od mega investicija i novca iz EU fondova. U zemlji, u kojoj posluje 400.000 poduzetnika, naše rješenje je kapilarno zapošljavanje. Za to je dovoljno da političari počnu poduzetnike tretirati kao ljude, a ne da se prema njima svakodnevno vrši represija, donose novi pravilnici i nameću novi nameti kad smo ionako apsurdno prenormirana zemlja.