U odluci pod brojem Pž-3856/00 Visoki trgovački sud RH zauzeo je stajalište da stranka koja nije stranka ugovornica iz pobojnog ugovora nije aktivno legitimirana pred sudom tražiti poništenje pobojnog ugovora sklopljenog između trećih osoba.

Tužitelji su najprije tražili poništenje ugovora navedenih u izreci ove presude. Tek svojim podneskom od 27. siječnja 2000. (str. 111. spisa) traže da se ugovori o prodaji dionica ponište kao pobojni. Prvostupanjski je sud udovoljio tužbenom zahtjevu ističući da je čl. 111. Zakona o obveznim odnosima određeno da je ugovor pobojan kad je to posebnim propisom određeno, a taj je posebni propis Statut društva. Međutim, prvostupanjski sud nije vodio računa o tome jesu li tužitelji legitimirani prema članku 112. st. 1. istog Zakona zahtijevati poništenje pobojnog ugovora.

Naime, za razliku od ništetnih ugovora, kod kojih svaka zainteresirana osoba može zahtijevati poništenje ugovora (čl. 109. ZOO), krug osoba koje mogu zahtijevati poništenje pobojnog ugovora je uži te poništenje pobojnog ugovora može zahtijevati "ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena", suugovaratelj koji je ograničeno sposoban (čl. 111. ZOO), univerzalni nasljednici osobe koja je sklopila pobojni ugovor, vjerovnik osobe koja je sklopila pobojan ugovor, ako je to ujedno pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika (čl. 180. st. 1. ZOO). U konkretnom slučaju tužitelji traže poništaj sklopljenih ugovora u kojima tužitelji nisu ugovorna strana. Kako je ugovor čiji se poništaj traži ugovor između trećih osoba to tužitelji nisu legitimirani tražiti poništaj takvog ugovora. Opaska priređivača: Konkretni gornji sat odnosi se na regulaciju prava prvokupa dionica, što u suštini dovodi u pitanje uređenje tog prava statutom.