Za milijardu eura, koliko se procjenjuje da je ceh za propast državnih banaka u Srbiji, mogao se izgraditi plinovod Južni tok kroz Srbiju ili oko 500 kilometara novih autocestauto-puta.
Kako piše Politika, oko milijardu eura iznosi proračun srpskog Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike i, ako ništa drugo, umesto trošenja novca poreznskih obveznika na loše odluke u državnim bankama, više novca moglo se dati za socijalnu pomoć, dječju zaštitu i dodatke, naknadu za nezaposlenost…
Iz propasti tri banke s većinskim državnim kapitalom ista ta država kao da ništa nije naučila, jer je za samo nekoliko godina sebi priuštila luksuz spašavanja još jedne svoje finansijske institucije. Ovog puta Srpske banke. Račun tog luksuza nije poznat, a čini se da neće ni biti uskoro, jer država nije spremna to javno objaviti.
Dušan Vujović, srpski ministar financija, rekao je kako su detalji sanacije Srpske banke su povjerljivi. On smatra da trošak dokapitalizacije neće biti velik, a ta banka koja je, inače, nastala iz Vojnog servisa Narodne banke Jugoslavije, koji je opsluživao svu vojnu industriju bivše države, i ubuduće će imati samo tu funkciju.
Dakle, neće raditi sa stanovništvom ni drugom privredom. U javnosti se spominje kako je za spašavanje ove banke potrebno nekoliko desetaka milijuna eura.
Posljednjih godina Natrodna banka Srbije (NBS) ugasila je čak četiri banke od kojih je samo jedna bila privatna – Univerzal banka. U Agrobanci, Privrednoj banci Beograd i Razvojnoj banci Vojvodine država je bila većinski ili pojedinačno najveći vlasnik.
Konačni račun propasti za tri, uvjetno rečeno, državne banke i pokrivanje osiguranih depozita za koje jamči država u ugašenoj privatnoj banci još je nepoznat. Okvirni podaci za sve njih su od najmanje 800 pa sve i do milijardu eura.
Agrobanka je zatvorena kada se pokazalo da su joj gubici pojeli čak 300 milijuna eura kapitala. Država je nakon njenog gašenja pokušala spasiti formiranjem Nove Agrobanke, dokapitalizirane emisijom vrijednosnih papira koji stižu na naplatu iduće godine.
Kada se pokazalo da niti taj model spašavanja neće dati rezultate Nova Agrobanka je trajno ugašena. Po istom modelu u povijest je otišla i Razvojna banka Vojvodine.
I nju je država prvo u nekoliko navrata dokapitalizirala s oko 350 milijuna eura da bi na kraju i ona završila s gubitkom od oko 210 milijuna eura. Sličan recept, piše Politika, primenjen je i u Privrednoj banci, ali je trošak njezine propasti ipak mnogo manji.
Crni oblaci nelikvidnosti nadvili su se i nad privatnom Univerzal bankom, čiji su dioničari bili najeminentniji srpski gospodarstvenici, ali je u ovom slučaju, gde su prema prvim podacima gubici dosegli 85 milijuna eura, država stala samo iza osiguranih depozita do 50.000 eura na šta je, uostalom, dužna i po zakonu. U Politici zaključuju, kako nažalost ceh propasti svih ovih banaka još nije još konačan.
Ponavljanje povijesti
Repovi koji se vuku 13 godina
Nedavna propast tri banke s državnim kapitalom nije jedino srpsko iskustvo sa zatvaranjem banaka, a da se pri tom ne zna konačni račun njihove propasti. Krajem 2001. i početkom 2002. zatvorene su Jugobanka, Beobanka, Investbanka i Beogradska banka. Tada se govorilo da su u minusu od 1,5 pa sve do 8,5 milijardi maraka što je tvrdio tadašnji guverner centralne banke Mlađan Dinkić i da nitko ne može dokapitaliziratie. Banke vjerovnici su ugašene, a dužnicima je prepušteno da se u privatizaciji snađu kako znaju. Niti nakon 13 godina stečaj te četiri banke nije završen, odnosno ne zna se koliko duguju, a koliko potražuju, a glavni razlog za to je što su bile banke velikih poduzeća koja još životare ili prolaze kroz restrukturiranja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu