Hrvatska je kao najnovija članica Europske unije u listopadu postala dio Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Republike Koreje.

Trgovinski sporazumi poput Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Kanade (Comprehensive Trade and Economic Agreement, CETA) ili onog sa SAD-om (Transatlantic Trade and Investment Partnership, TTIP) česta su tema polemika zainteresirane javnosti i odgovornih institucija. Doista, proces pregovaranja nije posve transparentan i mnogo se toga događa iza zatvorenih vrata. U interesu je građana da na vrijeme doznaju što im zapravo donose trgovinski sporazumi. Oni mogu uvelike utjecati na društveno-ekonomske aktivnosti pojedine države članice, a i na društvo u cjelini.

Sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Republike Koreje (EU-Korea FTA) stupio je na snagu u srpnju 2011. i prvi je takav u novoj generaciji sporazuma o slobodnoj trgovini koje je pokrenula EU 2007. Usto, prvi je to trgovinski sporazum potpisan s jednom azijskom državom koji ukida još više međusobnih trgovinskih prepreka. Sporazum ukida carine na industrijske i poljoprivredne proizvode progresivno korak po korak te je samo manji broj poljoprivrednih proizvoda ostao isključen. Njime se ukidaju i necarinske prepreke u područjima zaštite intelektualnog vlasništva, usluga i investicija, tržišnog nadmetanja, javne nabave i transparentnosti u regulaciji održivog razvoja.

Rast izvoza

Republika Koreja deseti je najveći trgovinski partner EU, a Unija je četvrta izvozna destinacija Republike Koreje nakon Kine, Japana i SAD-a. Jedan od važnijih argumenata za stvaranje navedenog sporazuma prosječni je godišnji porast EU izvoza od sedam posto od 2007. do 2011., a europske tvrtke najveći su investitori u Republici Koreji.

Europski poljoprivredni i prerađeni prehrambeni proizvodi imaju vrlo dobru reputaciju među korejskim potrošačima, što pokazuje i znatan porast izvoza u tom sektoru koji prosječno iznosi više od milijardu eura godišnje. Prije sporazuma samo dva posto europskih poljoprivrednih proizvoda nije bilo opterećeno carinama. U Koreji su carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda vrlo visoke, prosječno 35%, a smanjivat će se ovim dogovorom za oko 380 milijuna eura godišnje. Vezano uz izvoz poljoprivrednih proizvoda u Koreju, važno je da zadovoljavaju uvjete definirane Protokolom o pravilima podrijetla. Sporazum sadrži niz općih obveza o tehničkim preprekama u trgovini, uključujući i suradnju na standardima i zakonskim pitanjima transparentnosti i označavanja proizvoda koji nadilaze obveze sadržane u Sporazumu Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o tehničkim preprekama u trgovini. U pet godina od stupanja Sporazuma na snagu EU i Koreja ukinut će 98,7% međusobnih carina na industrijske i poljoprivredne proizvode.

Protokol uz Sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Republike Koreje uzimajući u obzir pristupanje Hrvatske EU podržao sam kao zastupnik ORaH-a u Europskom parlamentu na plenarnoj sjednici u listopadu, kad se o njemu glasovalo.

Smatrao sam da će hrvatskim poduzetnicima taj sporazum koristiti u smislu povećanja potencijala slobodne trgovine i boljem plasiranju proizvoda na tržište Republike Koreje. Budući da je sporazum osigurao najveću liberalizaciju u trgovini poljoprivrednim proizvodima, očekujem povećanje hrvatskog izvoza upravo u tom području. Također, u prilog idu i postojeći europski programi za promociju poljoprivrednih proizvoda putem kojih hrvatski izvoznici mogu povećati vidljivost svojih proizvoda na trećim tržištima.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

promo

A strana band: Poznata lica s malih ekrana pripremaju jedinstveni spektakl – očekuju se i posebni gosti iznenađenja

Smatram kako bi bez stupanja na snagu ovoga sporazuma pozicija EU, pa tako i Hrvatske, bila mnogo slabija jer je Koreja već sklopila slične sporazume, ili pregovara o njima, s jakim poljoprivrednim izvoznicama kao što su Čile, SAD, Kanada, Australija i Novi Zeland. U tom smislu naša bi konkurentnost bila dovedena u pitanje.

Sporazum o slobodnoj trgovini s Korejom, za koji se ustanovilo da sadržava i dio kulturne suradnje, potpao je u nadležnost država članica i one su ga morale potvrditi u skladu s ustavnom praksom. Na žalost, zbog složenih pravila i procedura te činjenice da su pregovori tajni kako bi se zauzele bolje pregovaračke pozicije, tek se nakon završetka pregovora i predloženom dokumentu može odrediti njegov pravi sadržaj i način na koji postaje pravovaljan.

Nove prilike

Zbog toga Transatlantski trgovinski i investicijski sporazum (TTIP), o kojem se još pregovara, i već sklopljeni  Sporazum o slobodnoj trgovini s Kanadom (CETA), vjerojatno će trebati tretirati kao “mixed-agreement” prije nego “EU-only”, što u konačnici znači nužnost ratifikacije prema nacionalnim procedurama.

Hrvatska će stoga imati priliku i u tom trenutku značajno utjecati na konačni ishod i prihvaćanje sporazuma jer, da bi mogli stupiti na snagu, prethodno moraju biti ratificirani u svim državama članicama.