Usporedo s predstavljanjem proračuna za narednu godinu u Hrvatskoj se već uvriježilo da krenu i procjene za koliko će se mjeseci i potvrditi da je originalni Vladin plan zreo za rebalans.

Ni ova godina nije iznimka po tome; ona se ističe tek po sveopćoj zamagljenosti proračuna. Ekonomska analitičarka i nezavisna saborska zastupnica Martina Dalić već je iznijela i procjenu da će s obzirom na potcjenjivanje rashoda i vjerojatne probleme s ostvarivanjem prihodnih projekcija stvarni deficit u 2015. biti između 15-17 milijardi kuna, a ne 12,5 milijardi, kako su zacrtali u Ministarstvu financija. Sve to, dodaje Dalić, uz nepouzdanu visinu dospjelih, a neplaćenih obveza u zdravstvu. Iako dospjeli neplaćeni dugovi nisu iskazani ni u središnjem proračunu ni u planovima izvanproračunskih korisnika među kojima je odskora i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, u HZZO-u su izračunali da će one s 1,5 milijardi kuna 'zaostataka' stvorenih u 2014. na kraju ove godine iznositi oko 2,1 milijardu. No, Ministarstvo financija još nije u cijelosti isplatilo ni 3,2 milijarde kuna za sanaciju.

Nakon što, prema mnogima, ni nedavnim rebalansom nije priznat stvarni podbačaj prihoda (posebice kod povlačenja europskog novca), lako je moguće da su u Vladi zamislili da dio planirana iznosa za sanaciju posluži kao amortizer i da se ni do kraja godine ne isplati i tako se na papiru ostane u okvirima rebalansom utvrđena dvije milijarde kuna većeg deficita (na 15,6 milijardi). Na tom tragu su i tvrdnje o tome da su u Vladi na još nekim pozicijama kod kojih su mogući dogovori odgode plaćanja takvi dogovori i postignuti. "Dosta je znakovito da su rebalansom znatnije povećani upravo izdaci kod kojih  to nije moguće (npr. za plaće)", napominje jedan ekonomist. No, odgađanje obveza samo znači da bi iduću godinu trebali opteretiti veći proračunski izdaci nego što se to vidi iz prijedloga proračuna za 2015. Samo na tri velike rashodne stavke (za plaće, mirovine i kamatne troškove) računice M. Dalić, koja je posljednjih godina prilično dobro detektirala 'šuplje pozicije', sugeriraju da su planirani proračunski izdaci podcijenjeni za najmanje 1,5 milijardi kuna.

Suprotno, pak, tvrdnjama Vlade da su prihodi projicirani realno, neke velike prihodovne stavke su itekako upitne. To naročito vrijedi za inozemne pomoći, odnosno povlačenje europskog novca. Iz godine u godinu ti se prihodi u planovima precjenjuju. Tako je nakon podbačaja za pola milijarde kuna u prošloj godini, ove godine rebalansom priznato da je prethodni plan bio precijenjen za čak 1,1 milijardu kuna (novi je 3,1 milijardu). No, Vladu to nije obeshrabrilo pa je za 2015. na stavci pomoći iz EU predvidjela čak 7,1 milijardu kuna. Jesu li se administrativni kapaciteti i sposobnost povlačenja novca iz EU naglo popravili ili je tolika brojka bila jednostavno potrebna da se proračun zatvori sa željenih 12,5 milijardi kuna deficita? Odgovor na to dat će vrijeme, ali neposredna iskustva upućuju da se s pravom takvi planovi ne uzimaju previše ozbiljno i pouzdano.

Kad je posrijedi deficit, zanimljivo je i da je iduće godine isti iznos deficita (prema nacionalnoj metodologiji) planiran i na razini konsolidirane središnje i opće države (prema nacionalnoj metodologiji. Točnije, za 2015. imamo netipičnu situaciju da su izvanproračunski fondovi (od Hrvatskih cesta i voda do DAB-a i CERP-a, a odskora i HZZO-a), bez deficita. To je posljedica uvođenja jedne od mnogih inovacija koje je u iskazivanju proračunskih veličina uveo ministar financija Boris Lalovac, i zbog kojih su dometi uspoređivanja s prethodnom godinom veoma ograničeni. Nakon ovogodišnjeg plana manjka izvanproračunskih fondova u iznosu 1,43 milijarde kuna, za iduću godinu kod izvanproračunskih je fondova predviđen suficit, i to u iznosu 132 milijuna kuna.

Ministar Lalovac je, naime, za 2015. postavio 'pravilo limita' u planiranju fiksnih rashoda, a sve projekte povrh toga prepustio je sposobnosti korisnika državnog novca da povlače novac uz EU fondova. To samo po sebi nije loše, no pitanje je hoće li to značiti da će npr. Hrvatske ceste ili Hrvatske vode jako reducirati aktivnosti mimo golog održavanja? Ako se to dogodi, to će značiti određeni prorecesijski učinak ionako slabašnim izgledima za sve više od stagnacije. Konačno, Obrazloženje državnog pororačuna s procjenom kretanja javnog duga koje Vlada nije uspjela zgotoviti do sjednice Vlade pokazalo je da u fiskalnim projekcijama nema projekta koncesioniranja autocesta. Istina je da oko te transakcije ima dosta neizvjesnosti.

No protekle su dvije godine pokazale veoma neizvjesnim i prihode od privatizacije (2013. od planirane dvije milijarde ispalo je ništa, a ove je plan bio isti a očekuje se niti 50 posto)  , ali su oni ipak ugrađeni u plan financiranja 2015. Ako se 'monetizacija' tehnički i provodi mimo samog proračuna, očekivalo bi se da se ona razazna barem u objašnjenju kretanja javnog duga. Ili, recimo, u projekcijama troškova kamata. Ovako, nakon povelika deficita 2014. i po nešto više od 12 milijardi kuna u iduće dvije godine, ostaje primijetiti da planirani troškovi kamata u 2017. na tek milijardu kuna većoj razini od ovogodišnjih zvuče neobično. Osim novih deficita u međuvremenu, malo bi se tko kladio da će vrijeme iznimno povoljnih uvjeta financiranja potrajati čak tri godine.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Šibenik pokazuje da je formula za dobre ideje jednostavnija nego što mislimo