Teško je odgovoriti na to pitanje, ali mogu reći da se nije ni očekivao preveliki broj kompanija jer je Jadran specifično i relativno malo područje, a i cijene nafte su pale.

Morate znati da je istraživanje i crpljenje ugljikovodika jedan vrlo rizičan i neizvjestan posao i zato nije ni trebalo očekivati da će se javiti veliki broj kompanija. 

Kada smo već kod rizičnog posla, je li potencijalna ekološka cijena veća od potencijalnog naftnog dobitka?
Ne smijemo se uopće dovesti u priliku da postavljamo ta pitanja jer nijedan dobitak nije dovoljan da nadoknadi ekološku katastrofu. Zato sam protiv vađenja nafte u Jadranu, ali smatram da je plin moguće vaditi bez velikog rizika. Nafta uvijek znači mnogo veći rizik, pogotovo za zatvoreno more poput Jadrana. Moramo čuvati naše more. 

Zašto u Vladi stalno ističu kako će nam nafta u Jadranu osigurati naftnu neovisnost, iako su u pitanju inozemne tvrtke?
Država će dobivati oko 50 posto nafte i plina koji se eventualno pronađu i zato u Vladi ističu energetsku neovisnost. Očekivanja jesu velika, ali nisu nerealna. Međutim, ne trebamo sada zbog euforije svoju budućnost oslanjati isključivo na naftu. Naše gospodarstvo ne možemo isključivo razvijati na temelju eventualnih pronađenih rezervi energenata. Osim toga, taj proces bušenja i vađenja dugo će trajati. Moramo svoje gospodarstvo i budućnost graditi na temelju sadašnjih količina nafte i plina. Treba nam ekonomski poticaj bez nafte. Moramo postati efikasniji na temelju postojećeg stanja. To znači da konačno moramo promijeniti ponašanje i početi napornije raditi kako bi uspjeli u sadašnjim okolnostima i uvjetima.