Oštar pad cijena dionica i snažan rast prinosa na obveznice pokazuje da se, nakon dvogodišnje stanke, eurozona ponovno našla na udaru financijskih tržišta, i to zbog niza razloga, od slabog rasta gospodarstva i proračunskih problema u Francuskoj i Italiji, do političkog rizika u Grčkoj, gdje je dužnička kriza i buknula 2009. godine.

Na europskim je burzama polovicom prošloga tjedna vladala panika, pa su cijene dionica pale na najniže razine u posljednjih 13 mjeseci. Premda su krajem tjedna tržišta dionica nadoknadila dio gubitaka, nitko nije siguran da je to kraj rasprodaja.

S druge strane, snažno su, između 25 i 50 baznih bodova, skočili prinosi na 10-godišnje obveznice Španjolske, Italije i Portugala, koje su se još nedavno kretale na najnižim razinama od dužničke krize.

Premda su prinosi i dalje znatno ispod kritične razine od 7 posto, dosegnute na vrhuncu dužničke krize, njihov snažan rast vraća u sjećanje krizu koja je prije dvije godine prijetila raspadom eurozone.

Na bojazni ulagača ukazuje i to što je prošloga tjedna potražnja na aukciji španjolskih obveznica podbacila, pa ta članica eurozone nije uspjela prikupiti planirani iznos novca, dok su prinosi na grčke 10-godišnje obveznice u jednom trenutku preskočili psihološki važnu razinu od 9 posto.

"Prošlo je prilično vremena od kada se tako nešto dogodilo", kaže Lyn Graham-Taylor, analitičarka u Rabobank.

Četiri razloga za zabrinutost

Kako su se krajem tjedna ponešto smirila i tržišta obveznica, analitičari kažu da se ne radi, barem ne zasad, o krizi eurozone 2.0. Na tržištima obveznica zavladala je nervoza, no ništa slično onim problemima koji su ih zahvatili od 2010. do 2012. godine.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Prošlotjedni val prodaja na globalnim tržištima izazvali su slabi američki i kineski gospodarski pokazatelji, povrh onih iz eurozone, uz već prisutne bojazni oko usporavanja globalnog rasta.

No, četiri međusobno povezana čimbenika potaknula su zabrinutost oko posustalog oporavka eurozone u vrijeme rastućih političkih tenzija među njezinim čelnicima i između gospodarskog diva Njemačke i Europske središnje banke (ECB).

Prvo je tu riječ o zabrinutostima ekonomista i ulagača koje brine da Njemačka nameće loš recept štednje za svoje i probleme u drugim gospodarstvima, prigušujući potražnju i zanemarujući prijeko potrebna državna ulaganja.

Zatim su tu SAD, MMF i ostali koje brine da bi ublažavanje monetarne politike u eurozoni možda moglo doći prekasno i u nedostatnoj mjeri, a da bi mogla izostati i politička podrška da se poduzmu odlučnije mjere, s obzirom da se Njemačka protivi planovima ECB-a o uvođenju nekonvencionalnih mjera monetarne politike.

Uz to, strahuje se da čak ni takve mjere ECB-a, odnosno kupnja državnih obveznica, ne bi znatnije potaknule gospodarski rast i inflaciju. U rujnu je deflacija zahvatila čak pet članica eurozone, uključujući Italiju i Španjolsku, dok su slabi gospodarski podaci iz Njemačke i mogućnost smanjenja kreditnog rejtinga Francuske otvorili pitanje što bi uopće moglo potaknuti rast gospodarstva.

Nadalje, sukob između vlasti EU-a i Francuske i Italije u vezi prijedloga proračuna za 2015. mogao bi se produbiti, s obzirom da se Pariz i Rim opiru pritiscima partnera da smanje deficite.

Konačno tu je grčki plan prijevremenog izlaska iz 240 milijardi eura 'teškog' programa međunarodne pomoći, koji je izazvao sumnju među tržišnim sudionicima oko toga hoće li se Atena moći financirati bez vanjske pomoći, a brinu ih i eventualni prijevremeni izbori u Grčkoj koji bi mogli dovesti radikalnu ljevicu na vlast.

"Ponovno se vratio strah", kazao je viši EU diplomat Reutersu. Iako trgovci ne špekuliraju, kao nedavno za vrijeme dužničke krize, o mogućem raspadu eurozone, splasnula je nada da je kriza završena.

Jednaka pravila za sve

Njemačka kancelarka Angela Merkel u parlamentu je prošloga četvrtka izjavila da eurozona mora i dalje ostati na oprezu.

"Kriza još nije trajno završena i prevladana zato što uzroci, koji se tiču uspostave europske gospodarske i valutne unije i situacije u pojedinim članicama, nisu otklonjeni", kazala je Merkel.

Kancelarka ustraje na tome da se zemlje članice eurozone moraju pridržavati strogih proračunskih pravila, što je neizravna kritika francusko-talijanskiom zahtjevima za pomicanjem rokova za ispunjenje zacrtanih ciljeva.

"Sve članice moraju u potpunosti poštivati postrožena pravila pakta o stabilnosti i rastu", kazala je. Merkel nije spominjala međunarodne pritiske na Berlin, iz SAD-a, MMF-a i drugih institucija i zemalja da pojača javnu potrošnju, kazavši tek kako "Njemačka može pokazati da rast i ulaganja mogu biti ojačana bez odustajanja od konsolidacije".

Merkeličina vlada fokusirana je na postizanje uravnoteženog proračuna u 2015. i to po prvi put od davne 1969. godine, a odlučna je u tome da ju s toga puta ne odvrate zahtjevi za velikim programima javnih radova.

SAD i kejnzijanski ekonomisti u Europi kazali su da bi Njemačka trebala potaknuti potražnju kako bi otklonila problem slabljenja potražnje i vrlo nisku inflaciju, što bi moglo izazvati spiralu pada cijena i plaća.

U potrazi za kompromisom

Dužnosnici EU-a traže kompromis u kojem bi Njemačka povećala ulaganja u infrastrukturu, a Francuska i Italija u zamjenu za produljenje rokova za ispunjenje zacrtanih proračunskih ciljeva nastavile s provedbom gospodarskih reformi, dok bi ECB imao političko pokriće za daljnju ekspanzivnu monetarnu politiku, među kojima je, ako bude potrebe, i tiskanje novca za kupnju državnih obveznica.

To je bilo obećanje ECB-ova predsjednika Marija Draghija iz 2012. kada je poručio da će učiniti sve što bude potrebno da spasi jedinstvenu europsku valutu. Tada su mu financijska tržišta povjerovala, no sada će konačno morati riječi potkrijepiti i djelima.

Po riječima dužnosnika EU-a, cilj je postići sporazum na summitu EU-a od 18. do 19. prosinca, no priznaju da postoje mnoge prepreke i da bi svaki sporazum mogao podbaciti u odnosu na očekivanja.