Podvlačeći crtu nakon prošlotjednih zbivanja, teško je oteti se dojmu kako je još jednom akcija na deviznom tržištu u najvećoj mjeri determinirala raspoloženje investitora na tržištima kapitala, donoseći na europske burze rasprostranjeni pesimizam, i to u velikim količinama. Zbog čega nimalo ne čudi da su vodeći kontinentalni burzovni indeksi kraj tjedna dočekali na negativnom teritoriju, ne uspijevajući se oduprijeti negativnom utjecaju vrlo intenzivne likvidacije američke valute koja je poprilično zabrinula ulagače, jednako kao i posve neočekivana ravnodušnost europskih dužnosnika, od kojih smo navikli slušati salve verbalnih intervencija s ciljem zaustavljanja pozitivnog trenda eura. Ovako je pak euro preskočio granicu od 1,32 dolara (najviše od ožujka prošle godine), paraliziravši investitore, evidentno negativno raspoložene spram dionica istaknutih izvoznika. Među kojima istaknuto mjesto zasigurno zauzima segment automobilske industrije, jedan od najvećih prošlotjednih gubitnika (sukladno već opisanom raspoloženju). Makar se situacija pritom i ne doima osobito alarmantnom, što je ponajprije posljedica učestalih špekulacija na temu strateške konsolidacije, ili još konkretnije, scenarija o mogućem preuzimanju Volkswagena. Naravno, u režiji najvećeg dioničara, s tom razlikom što «dobro upućeni izvori», uporno ignorirajući službene demantije, sada navode kako je Porsche priskrbio podršku nekoga od private-equity predatora, spreman zauzeti dominantu poziciju u vlasničkoj strukturi i uvesti reda u najvećem europskom proizvođaču automobile. Činjenicom da se nagađanja (barem za sada) ipak nisu obistinila najviše se okoristio Porsche, ostvarivši rast cijene dionica od 1,2 posto, dok je nešto slabiji, ali i dalje pozitivan pomak, namakao i VW, ostavljajući daleko iza sebe ostatak sektora i gubitnike poput DaimlerChryslera (-2,6 posto) i Renaulta (-4,3 posto). Paralelno s tom pričom tržištima je kružio i scenarij kontra-ponude kojom bi se Scania možda odvažila na preuzimanje MAN-a, što je potonjemu donijelo rast dionica od 1,8 posto, a švedskom rivalu pad identičnoga intenziteta.

Kao i u auto-industriji, zbivanja na deviznom tržištu igraju vrlo bitnu ulogu i za proizvođače telekomunikacijske opreme, a prevagu (na stranu pesimista) donijela je Nokia, upozoravajući na slabije profitne marže i skupu integraciju vlastitog networking odjela sa Siemensom. Zbog u pravilu nikad ne nailazi na razumijevanje kod ulagača, te je reakcijama pesimista Nokia zaglavila u minusu od 4,3 posto, Siemens izgubio na vrijednosti 2,2 posto, a prodavatelji su usput pokupili i Ericsson (-4 posto). Analogijom «kad jednom smrkne, drugom svane» u prvi su plan gurnute dionice rudarskih kompanija, obilato koristeći obrnuto proporcionalnu vezu između tečaja dolara i cijena na robnim burzama. Cijena zlata se na kratko domogla i razine od 650 dolara po unci (najviše od početka kolovoza), povukavši za sobom i cijene ostalih metala, što su najbolje iskoristili Xstrata (+4,6 posto) i Antofagasta (+3,2 posto). Slabiji je dolar, u kombinaciji s nižim temperaturama, probudio i pomalo učmalu atmosferu na tržištu nafte, potaknuvši skok cijena sirove nafte i iznad 63 dolara po barelu (najviše u posljednja dva mjeseca), čime su se naftaši zapravo pretvorili u najveće razočaranje tjedna. Jer je aktualan razvoj događaja u najboljem slučaju donio tek marginalne pozitivne pomake korespondirajućih dionica, a Royal Dutch/Shell ostavio na samom začelju, s tjednim minusom od 1 posto. Doduše, tako slabu izvedbu barem je na Otoku moguće objasniti dramatičnim skokom britanske funte, koja je, u odnosu na dolar, dogurala do najviše razine još od 1992. godine.

Slabiji dolar donio rast indeksa u Aziji
Budući je euro definitivno bio glavna zvijezda deviznog tržišta, azijski su investitori mogli priuštiti svojevrsnu indiferentnost na deprecijaciju dolara, osiguravši prilično rasprostranjen rast cijena dionica i više nego solidnu izvedbu regionalnih indeksa. Ali i guverner FED-a Ben Bernanke ima svoje prste u tome, budući su upravo njegove izjave, naknadno potkrijepljene i pozitivnom revizijom stope gospodarskog rasta u trećem kvartalu (sa 1,6 na 2,2 posto), odagnale strah od značajnijeg pada ekonomske aktivnosti u SAD, na što su azijske burze (a ponajprije Japan) posebno osjetljive.