Od sredine prošlog stoljeća panorama Siska nezamisliva je bez prepoznatljivog silosa uz Kupu i lučkih dizalica. Danas međutim, ti su objekti sve više simboli jednog razdoblja žive gradske trgovine i riječnog prometa, nego što su u poslovnoj funkciji. U sklopu 2. dana industrijske baštine grada Siska, skupina Siščana se imala prilike pobliže upoznati s arhitektonskim i tehnološkim karakteristikama nekad najvažnijih objekata pristraništa na Kupi.

Skladišteno i 6.000 tona

Izgradnja velebne zgrade silosa počela je još ratne 1943. godine, ali je zbog ratnih devastacija završena 1946. godine. Nikad nije sa sigurnošću ustanovljeno tko je bio projektant silosa, ali se nesumnjivo radilo o stručnom i iskusnom arhitektu. Zahtjevni projekt objekta od osam etaža i od izvođača radova zahtijevao je visoku stručnost i sposbnost.Silos, koji se korsitio za pretovar žita iz brodova na željeznicu ili kamione, te njgovo skladištenje i sušenje, danas je sablasno prazan. Nekad se u 18 ćelija skladištilo čak 6.000 tona žita.

– Još nedavno, do prije tri godine, silos se koristio za skladištenje žita. Međutim, prekidom riječnog prometa, pretovar je postupno opadao. Ipak, svi su uređaji u radnom stanju i u slučaju potrebe bi se vrlo brzo mogli staviti u funkciju, tumači voditelj poslova skladištenja Ivan Cestarić.

Dim skrenuo rutu Titu

U povijesti silosa ostao je zapamćen događaj iz 1975. godine, kada je za posjete Josipa Broza Sisku u silosu došlo do samozapaljenja sjemenki suncokreta. Gusti crni dim, doduše bez plamena, čak je skrenuo rutu predsjednika bivše države prema Capragu s novog, na stari most.Sve je ukazivalo na sabotažu, više je zaposlenika bio pod milicijskom istragom, a neki su i kažnjeni. Kasnije se međutim nedvojbeno dokazalo kako nije bila riječ o sabotaži, već o samozapaljenju sjemenki, što nije bio jedinsteven slučaj. Uz prazni silos je i nekoliko prizemnih skladišta još iz doba Austro-ugarske monarhije. Zanimljivo, ta su skladišta još uvijek u fukciji i redovno se koriste.