Osim što je riječ o potpuno nekreativnome obliku prikupljanja prihoda o čijoj namjeni znamo jako malo, najavljeno povećanje boravišne pristojbe značajno će ugroziti poslovanje hostela, upozorava Goran Osredečki, vlasnik zagrebačkog hostela Chillout. 

Zašto bi porast cijene tog nameta ugrozio poslovanje hostela?
Iznos boravišne pristojbe ulazi u naše cijene smještaja, koje se u hostelima kreće između 75 i 100 kuna po krevetu, tako da je i sedam kuna za boravišnu pristojbu puno. Ako bi se ona povećala na devet kuna, to bi u zimskom cjeniku iznosilo čak oko 14 posto cijene kreveta, i tu onda govorimo o ozbiljnom nametu. Sustav je pritom diskriminatoran jer boravišna pristojba istodobno čini najviše nekoliko postotaka cijene hotelskoga smještaja. Također, a tome se ne govori, postoji diskriminacija unutar hostelinga: gosti hostela, primjerice, unutar Ferijalnog saveza plaćaju povlašteni iznos boravišne pristojbe od 3,5 kuna. 

Što bi prema vašem mišljenju bilo dobro rješenje?
Svakako bi trebalo urediti sustav tako da se boravišna pristojba, kad već mora postojati, naplaćuje u iznosima na razini određenog postotka od cijene smještaja, ili da se uvede neka povlaštena stopa koju bi plaćali hosteli, i drugi pružatelji usluga čije su cijene niže. Valja pritom imati na umu da hostelski gosti u destinaciji ostavljaju mnogo više novca na izvanpansionsku ponudu, naši gosti idu u restorane, muzeje, kino, na izlete. Stoga se hosteli ne smiju zanemariti u cijeloj raspravi oko boravišne pristojbe, iako i dalje tvrdim da su neke destinacije izrasle i bez tog harača, jer postoji niz kreativnijih načina za prikupljanje prihoda na temelju stvarnih usluga, sadržaja ili manifestacija.