Teško je povjerovati da su sve raslinje, koje je tijekom godina gotovo sakrilo devastirane ostatke Titova političkog logora na Golom otoku, posadili zatvorenici.

Kako je Goli otok zbog svog položaja na kojem ga dere bura i prži sunce bio bez jednog drvca, kažu da su zatvorenici ljeti morali stajati pokraj mladih biljaka i vlastitim tijelima radi sjenu kako bi preživjele. To je bila tek jedna od nezamislivih metoda mučenja kojima su bile izvrgnute stotine ljudi pristiglih na "prevaspitanje" i društveno koristan rad ako su na bilo koji način pokazali simpatiju za Staljina kojem je Tito preko noći kazao NE. Ovog tjedna, 9. srpnja obilježena je 65. godišnjica otvaranja zatvora kroz koji je prošlo najmanje 16 tisuća političkih zatvorenika, a iako se u nekoliko navrata pričalo o tome da će se otok staviti u funkciju turizma, ideja je došla jedva do općenitog zapisa u prostornim planovima.

Prostorni planovi na Golom otoku predvidjeli su turističku izgradnju (T1 i T2) s ukupno 400 kreveta, a na otoku Sv. Grgur gdje je bio ženski zatvor čak i manji hotel i vile na 11 hektara. No koncept Golog otoka kao spomen područja ne postoji, Goli otok ne spominje se u Strategiji turizma. Danas na Golom otoku rastu čičak i kaktusi, a impozantni ostaci zatvora polako i sigurno propadaju, kao i mnoštvo priča koje bi trebale poslužiti za sjećanje na žrtve logora. Za te bi priče turisti platili milijune. Ovako, rijetki gosti koji se brodom upute na Goli otok, ne samo da ostaju uskraćeni za niz informacija i usluga, već se izlažu ozbiljnoj opasnosti da u radoznalom obilasku bez ikakva nadzora u ruševnim objektima ozbiljno stradaju.

Baš zato vlasnici izletničkih brodova ne vole turiste voziti na Goli otok, doznajemo od jednog kapetana koji u bivšu kaznionicu goste vodi dva puta tjedno. "Prve goste vozili smo neposredno nakon zatvaranja kaznionice, kad je na Golom otoku još ostala nekolicina zatvorenika. Vidjeli smo tada njihove umjetničke radove, slike, tapiserije, koje su bile fantastične. Pitamo se gdje su sad ti predmeti i sve druge povijesne vrijednosti tog mjesta, zašto su skriveni? Gdje su svjedočanstva bivših zatvorenika, čuvara zatvora, njihovih obitelji? Kao da se sramimo vlastite prošlosti", dojam je kvarnerskog kapetana koji bi sigurno bolje zarađivao na izletima da se uredi Goli otok.

Osim "googlajući" tijekom plovidbe natrag, najviše informacija gosti mogu dobiti od vodiča na brodu, ili uz prethodnu najavu od vodiča udruge "Ante Zemljar". Na samom otoku može se pogledati kratki dokumentarac, obilazak je moguć ili pješice, što je ogroman rizik, ili turističkim vlakićem Goli Express na kojem ćete dobiti štur letak s osnovnim informacijama o objektima. Na vlakiću je instaliran i zvučnik za vođenje, no vozač vlakića kaže da stvar nikad nije proradila. Ploče s informacijama uz svaki od objekata nemaju nikakvog smisla jer se vlakić zbog sigurnosti ne zaustavlja. Minijaturna suvenirnica, uz nju kartonski modeli zatvorenika i ćelije s rupom za glavu za slikanje, preko puta konoba, to je danas turizam na Golom otoku. Zbog toga većina turista koji svrate brodom vrijeme krate kupanjem na plaži pokraj konobe. Sunce i more, to imamo.