Iz dana u dan sve je više ljudi koji sagorijevaju na poslu. Istraživanja pokazuju da je među njima najviše onih kojima je profesionalni život bio mnogo važniji od privatnog. Tipične žrtve burnout sindroma godinama su se na svojem radnom mjestu angažirale daleko iznad prosjeka, pa su stalno bile zatrpane obavezama i u vječnoj trci s vremenom. Čvrsto su držale sve konce u svojim rukama i sve su imale pod kontrolom. Uvijek su se oslanjale samo na vlastite snage i svim su zahtjevima željele udovoljiti savršeno i ispravno. Unatoč htijenjima, negativne posljedice pretjeranog entuzijazma, neuvažavanja vlastitih psihofizičkih granica i nagomilanog stresa polako ali sigurno činile su svoje. Veliki entuzijasti i radoholičari najednom počinju primjećivati da više nisu u stanju realizirati sve zacrtano, pa njihova visoka postignuća unatoč angažmanu postaju prosječna, a potom i ispod prosječna. Zbog toga se počinju osjećati neuspješno, krivo i nemoćno, te postaju naglašeno frustrirani, a u kasnijoj fazi, apatični, pa i depresivni. Gube interes za posao, izoliraju se od drugih, i to ne samo na profesionalnom nego i privatnom planu, te povlače u sebe. Na radnome su mjestu od ranog jutra umorni, nekoncentrirani i nemotivirani za posao. Osjećaju se krivo, jadno, osamljeno i bespomoćno te su stalno loše volje, napeti, nervozni i razdražljivi. Prema suradnicima i klijentima negativno su raspoloženi i cinični, a vrlo često i agresivni. Često obolijevaju i izostaju s posla jer ih stalno boli glava, želudac ili leđa te muči nesanica.

Najugroženiji menadžeri
Burnout sindrom nastaje prvenstveno kao posljedica previsokih i nerealnih profesionalnih ciljeva te pretjeranog angažiranja na radnome mjestu, ali i ostalih različitih faktora među kojima su nagomilani stres, stalna užurbanost, loša emocionalna klima, neriješeni konflikti, mobing, manjkavost stručnih i poslovnih kompetencija, nepoštivanje vlastitih psihofizičkih granica, nedostatak samopouzdanja te strah od gubitka određene pozicije, odnosno posla. Budući da burnout sindrom predstavlja ozbiljan problem, posljedice sagorijevanja na poslu vrlo su ozbiljne. Osim što su stalno umorne, bezvoljne i razdražene, žrtve burnout sindroma sklone su socijalnoj izolaciji te ovisnostima o alkoholu ili tabletama. Obolijevaju od različitih psihosomatskih bolesti, pa pate od glavobolje, nesanice, bolova u leđima i napetosti u mišićima, pogađa ih visoki krvni pritisak te imaju znatnih zdravstvenih poteškoća s organima za probavu. Posebno su sklone različitim infektivnim bolestima. Među žrtvama burnout sindroma najbrojniji su srednje i visokopozicionirani menadžeri, direktori i poduzetnici, kao i liječnici i ostali zaposleni u socijalnim i zdravstvenim ustanovama, uglavnom muškarci u dobi od 35 do 50 godina. U posljednje je vrijeme sve više žena i mlađih osoba, a klasičnim se žrtvama sagorijevanja s istim simptomima pridružuje i sve veći broj onih koji su donedavno bili pošteđeni, “obični” zaposlenici u uredima, posebno bankama i osiguravajućim društvima.

Dobrodošli signali
Da bi se uspješno izašlo iz začaranog kruga burnout sindroma, simptome sagorijevanja trebalo bi uvažiti i prihvatiti kao ozbiljne, ali dobrodošle signale da se u životu nešto mora poduzeti i promijeniti. S tim u vezi ponajprije treba prihvatiti činjenicu da svatko ima svoje psihofizičke granice, a potom preispitati te uskladiti vlastite profesionalne ciljeve s individualnim sposobnostima i mogućnostima. Nakon posla treba se što više posvetiti obitelji, prijateljima i poznanicima, ali i samom sebi te svakodnevno treba pronaći dovoljno vremena za odmor i aktivnosti u kojima se uživa. U najozbiljnijim slučajevima sagorijevanja ugroženima se savjetuje psihoterapija te duži odmor, a ako i to ne daje rezultate, valja razmišljati o promjeni posla.

Kako si pomoći?

Uvažite simptome sagorijevanja i potražite savjet liječnika
Preispitajte svoje profesionalne ciljeve
Na poslu se angažirajte samo u okvirima radnog vremena
Svakodnevno planirajte svoj radni dan
Oslobodite se perfekcionizma i naučite se reći ne
Priuštite si kratki odmor čim za to osjetite potrebu
Što više se posvetite obitelji, prijateljima i samom sebi
Savladajte neku od tehnika relaksiranja i upravljanja stresom
Sustavno se bavite nekom fizičkom aktivnošću
Hranite se zdravo, dovoljno se odmarajte i spavajte