Tri ponude zainteresiranih investitora za projekt termoelektrane Plomin koje su ovih dana stigle u HEP-ovu središnjicu u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici, same po sebi nipošto nisu garancija da će to biti dobar posao za HEP, pa niti da će projekt na koncu uopće biti realiziran.

No, ipak, te ponude možda su i najvažnija gospodarska vijest u Hrvatskoj ove godine. Naime, ponude tri još uvijek službeno neimenovane, ali po svemu sudeći ugledne globalne kompanije za ulaganje u gradnju termoelektrane u Hrvatskoj po modelu koji je predložio HEP, demistifikacija su cijelog niza teza koje se već godinama u Hrvatskoj vežu uz ovaj projekt, ali i uz investicijsku klimu općenito. Prvenstveno, tri ponude za Plomin C obvezujuće su u projektno-tehničkom smislu, što uvjerljivo demantira učestale tvrdnje niz "neovisnih analitičara" i ekoloških udruga kako se projektirana razina štetnih emisija, te efikasnosti rada neće moći postići u postrojenju netipične snage od 500 megavata.

Druga, pak, teza bila je ona o dugoročnoj financijskoj neisplativosti projekta Plomin C. Ove tri ponude i tu tvrdnju demantiraju, iako ne konkluzivno. Naime, o financijskim detaljima ponude tek će biti pregovarano, no ako se ponude stave u okvir dizajna natječaja, evidentno je da ponuditelji vjeruju kako proizvodna cijena novog bloka u Plominu dugoročno može biti konkurentna. Naime, projekt je formuliran tako da strateški partner snosi financijski rizik projekta, a dug konsolidira u svoju bilancu.

Treća bitna pouka vezana je za model privlačenja stranih investicija u kapitalno intenzivne projekte. Takvi projekti u prošlosti su se, čak i kad su investitori bili privatni, realizirali uz neku formu državne garancije. Činjenica da je danas, kad je kreditni rejting zemlje na najnižim granama u novijoj povijesti, HEP na pragu toga za realizira 800 milijuna eura vrijedan projekt bez državnih ili korporativnih jamstava, trebao bi služiti kao dobar putokaz za realizaciju sličnih projekata u budućnosti.