U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 23. travnja predstavljena je prigodna poštanska marka s likom Ivana Mažuranića, objavljena u seriji maraka Hrvatske pošte Znameniti Hrvati povodom 200. godišnjice rođenja hrvatskog bana, političara, pjesnika i jezikoslovca. Na svečanosti su govorili akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Teodoro Mažuranić, prapraunuk Ivana Mažuranića.

Akademik Kusić u svom je govoru podsjetio na važnost Ivana Mažuranića, poznatog i po nadimku ban pučanin jer je bio prvi hrvatski ban koji nije bio iz plemićke obitelji. Za njegova banovanja od 1873. do 1880. provedene su brojne reforme kojima je u Hrvatskoj moderizirano školstvo, sudstvo, uprava, zdravstvo i druge javne službe, a uz financijsku potporu biskupa Josipa Jurja Strossmayera 1874. osnovano je i moderno Sveučilište u Zagrebu. „Udario je temelje Hrvatskoj kakvu danas znamo i u današnje vrijeme treba se sjetiti takvih ljudi. U svom zadnjem govoru u Saboru 1886. Mažuranić je rekao je da vjeruje u Hrvatsku, u njezinu prošlost, u njezinu sadašnjost i u njezinu budućnost. To je njegova aktualna poruka i danas – iako smo često malodušni i demoralizirani trebamo vjerovati u Hrvatsku“, rekao je akademik Kusić, istaknuvši da je Mažuranić bio među rijetkima koji su bili i veliki političari i veliki pjesnici.

Podsjetio je na važnost Mažuranića kao pjesnika čiji je ep Smrt Smail-age Čengića jedno od najvažnijih i najboljih djela hrvatske književnosti, a dopuna Gundulićeva epa Osman bila jednako kvalitetna kao i izvorni tekst. Govoreći o Mažuraniću kao jezikoslovcu, akademik Kusić je podsjetio na njegov Njemačko-ilirski slovar iz 1842. u kojem se po prvi put nalaze hrvatske riječi poput velegrad, sladoled ili nosorog, po čemu je bio preteča Bogoslava Šuleka. Akademik Kusić je spomenuo i Mažuranićeve veze s Akademijom, budući da je kao voditelj Hrvatske kancelarije pri carskom dvoru u Beču imao važnu ulogu kod definiranja pravila djelovanja Akademije, a u vrijeme njegova banovanja sagrađena je i palača HAZU. Sin Ivana Mažuranića, pravnik Vladimir Mažuranić, bio je predsjednik Akademije od 1918. do 1921., a unuka Ivana Brlić Mažuranić prva žena izabrana za članicu Akademije. Mažuranić je osnovao i Stol sedmorice, današnji Vrhovni sud, koji je svoje sjedište imao u zgradi Narodnog doma HAZU na Gornjem gradu u Zagrebu.

Teodoro Mažuranić spomenuo je i druge istaknute članove obitelji Mažuranić – uz Vladimira Mažuranića i Ivanu Brlić Mažuranić to su i Ivanova braća Antun i Matija Mažuranić te sin Matije Mažuranića Fran Mažuranić. Teodoro Mažuranić govorio je i o svojoj užoj obitelji koja je nakon 1945. emigrirala u Argentinu gdje je aktivno djelovala u hrvatskim iseljeničkim organizacijama promičući hrvatski jezik i kulturu.