Državi na naplatu ovaj utorak stiže 500 milijuna eura obvezničkog duga po 10-godišnjim euroobveznicama iz 2004. godine.

Približavanje dospijeća oko 3,8 milijardi kuna duga ovaj put nije pratilo uobičajeno izdanje novih obveznica jer je iskup tih obveznica Vlada osigurala još potkraj lanjskog studenoga prodajom 1,75 milijardi dolara obveznica. Ministar financija Slavko Linić i njegovi suradnici na proljetnu su skupštinu Svjetske banke i MMF-a tako išli bez pritiska, a premda je u SAD-u u pogledu zaduživanja u prvom planu bila nova tranša povoljnoga kredita Svjetske banke za nastavak reformi (ukupno 150 milijuna eura, uz 1,6 posto kamate), u susretima s investitorima sigurno je bilo govora i o planu novog izlaska Hrvatske na međunarodno tržište obveznica. Poput niza zemalja koje u novije vrijeme ubrzano odrađuju planove financiranja za ovu godinu koristeći dobar sentiment i likvidnost na financijskim tržištima, i u našem se ministarstvu financija spremaju za novu operaciju financiranja.

Iako se procjenjuje da u Katančičevoj imaju pokrivenu prvu polovicu godine, preliminarni razgovori u vezi s novim izlaskom na međunarodno tržište duga već se vode. Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, nakon pet godina kombiniranja domaćeg financiranja i dolarskih euroobveznica Vlada će se vratiti na eurski denominirane euroobveznice jer se europsko tržište danas nameće kao bolji izbor. Intencija je da se izdanje realizira do kraja svibnja, a očekuje se da će i ovaj put ciljani iznos biti oko 1,5 milijardi eura, s tim da ciljane veličine uglavnom prate ocjene kako je, ovisno o cijeni i potražnji, moguće i veće izdanje. Pojačano 'punjenje spremnika' u većem broju zemalja odražava njihove procjene da je manje vjerojatno da će u drugom dijelu godine situacija biti povoljnija. U ogledima s investitorima, pak, veći se apetiti nerijetko pripisuju i predfinanciranju dijela potreba 2015. iako se često pokaže da su i potrebe u tekućoj godini veće od onih zacrtanih planovima financiranja. U našem slučaju ove se godine predfinanciranje zapravo i podrazumijeva jer samo nekoliko dana iza Nove godine (5. siječnja)  na naplatu stiže čak 750 milijuna eura međunarodnih obveznica.

Uostalom, prilikom nedavnog rebalansa i u računu financiranja prvi put je i eksplicitno naznačen plan o prijenosu depozita u iduću godinu, i to u iznosu 6,2 milijarde kuna, što približno odgovara iznosu iskupa tog obvezničkog duga. Njegovo se refinanciranje, dakle, mora osigurati tijekom ove godine, a ako se ne ide na dva državna izdanja do kraja godine, skorašnje bi moralo biti znatno veće jer uz otplate dugova treba isfinancirati i tekući deficit proračuna.  Proračunski manjak kod nas već uobičajeno više koncentriran upravo u prvom dijelu godine, a u dosadašnjem dijelu godine njegovu je pokrivanju dijelom poslužilo i dolarsko zaduženje s kraja prošle godine. Naime, u ovu godinu država je iz prošle, i to ponajprije zahvaljujući toj operaciji zaduživanja, prenijela više od 10 milijardi kuna 'zimnice'. U međuvremenu je dospijeće 650 milijuna eura domaćih obveznica u veljači refinancirano na domaćem tržištu, s tim da se država zadužila za ukupno 1,15 milijardi eura, odnosno 500 milijuna eura povrh otplate postojećeg duga.

Za nešto više od milijardu kuna povećano je od početka godine i stanje duga po trezorskim zapisima, koji je trenutno tek malo ispod 30 milijardi kuna (uključujući i dug po netipičnom dvogodišnjem trezorcu).Imajući u vidu činjenicu da ni ove godine stvari s punjenjem proračuna ne idu baš glatko i prema zacrtanom tempu, 'dolarska zaliha' svakako je doborodošla. No, razina deficita i javnog duga, odnosno ukupno stanje javnih financija, i u skorom izlasku na međunarodno tržište obveznica pokazat će koliko nas stoje strukturne neravnoteže. Prema trenutnim cijenama na tržištu državnih obveznica i traženim prinosima, premije rizika za hrvatski dug (usporedive ročnosti i valute) veće su nego kod ostalih zemalja posljednjih dvaju krugova proširenja EU. No, suprotno nekim tvrdnjama, poput onih Nikice Gabrića, čelnika Nacionalnog foruma, Hrvatska se danas ipak ne zadužuje skuplje od Grčke. Trenutne premije rizika na petogodišnji dug u slučaju Hrvatske su niže, a različiti rokovi, valute i cijene pri ranijim zaduženjima ne mogu se uspoređivati. 

Promatraju li se dva novija primjera državnih zaduženja prodajom obveznica – Slovenije i Grčke – može se zaključiti da će Hrvatska u skorom zaduženju investitorima morati osigurati veće prinose nego Slovenija, ali niže nego Grčka. Investitori u dvije milijarde eura slovenskih obveznica početkom mjeseca su se zadovoljili prinosima od nepunih 1,8 posto (na trogodišnji dug) i neznatno iznad 3 posto (na sedam godina). Nasuprot tome, u prošlotjednom povratku Grčke na tržište euroobveznica (nakon čak četiri godine izbivanja) kupci njezina 5-godišnjeg duga u iznosu od čak tri milijarde eura ostvaruju prinos od nepunih pet posto. Na koji će rok Hrvatska uskoro ići, još je prerano govoriti, no s obzirom na raspored dospijeća postojećih obveznica izvjesno je da će to biti kraće od deset godina. Najmanje opterećenje dospijećima je, primjerice, na 2022. godini, dok u ostalim godinama u razdoblju između narednih pet i deset godina godišnje na naplatu stiže prosječno 1,5 milijardi dolara euroobveznica.