To je doista problem jer, svi voćari u vrlo kratkom razdoblju berbe moraju angažirati veliki broj radnika, ali onih koji znaju kvalitetno raditi taj posao.

Nas berba po kilogramu stoji između 30 i 40 lipa dok europski voćari imaju trošak od 15 do 20 lipa. Istodobno, sat rada u europskim voćnjacima plaćen je po sedam eura, nas u Hrvatskoj stoji 20-25 kuna. Treći nepovoljan podatak je da hrvatski berači u prosjeku dnevno uberu tek 500-600 kilograma, a oni u europskim voćnjacima od dvije do tri tone. 

Treba li možda mijenjati zakon koji dopušta angažiranje umirovljenika, ali ne i osoba mlađih od 18 godina?   
U zakonu su doista ugrađena polovična rješenja. Ne smiju nam tako pomagati ni članovi šire obitelji ako nisu upisani na obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, ni prijatelji koji uopće ne žele novac nego tek gajbu jabuka.   

Gdje i kako onda tražiti profesionalne berače?
Europske države u vrijeme berbe prepune su Poljaka. Stare članice poput Nizozemske, Austrije, Italije godinama koriste njihovo znanje i spretnost. Ni Rumunji ne zaostaju za njima, moram reći da su dobra iskustva i s beračima iz Srbije kao i Bosne i Hercegovine. Grubo zvuči, ali mnogi u Hrvatskoj iako nemaju posao ne žele raditi kao berači. Usto, oni koji dođu troše vrijeme na viceve i slične gluposti, misle da je berba razonoda a ne posao.