Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Može li krimska kriza potaknuti solidarnost u EU?

Autor: Jean Pisani-Ferry
03. travanj 2014. u 22:00
Podijeli članak —

Cijela bi Europska unija mogla bez ruskog plina, no zbog toga bi članice EU-a pitanje sigurnosti zaliha trebale razmatrati zajednički, a ne pojedinačno.

Jacek Rostowski, koji je do listopada prošle godine obnašao dužnost poljskog ministra financija, nedavno je izjavio da se ruski predsjednik ne bi usudio pripojiti Krim da nije zaključio kako se Europa muči s rješavanjem krize eurozone. Je li Rostowski u pravu?

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Na prvi se pogled takva poveznica čini nategnutom. Putinovo iskazivanje moći uključivalo je vojnu silu i neizravnu prijetnju obustavom plina, a ne monetarnu moć (koju Putin ni nema). Tijekom sukoba na Krimu sve su oči uprte na odnos Ukrajine s EU, a ne s eurozonom. Štoviše, noviju ukrajinsku monetarnu povijest obilježilo je vezanje valute uz američki dolar, a ne uz euro. I kako je onda euro važan za rusko pripojenje Krima? Rostovski smatra da su tijekom krize eurozone europske zemlje pokazale da ih solidarnost gotovo i ne zanima, čak i prema partnerima u monetarnoj uniji.

Jacek Rostowski, koji je do listopada prošle godine obnašao dužnost poljskog ministra financija, nedavno je izjavio da se ruski predsjednik ne bi usudio pripojiti Krim da nije zaključio kako se Europa muči s rješavanjem krize eurozone. Je li Rostowski u pravu?

Na prvi se pogled takva poveznica čini nategnutom. Putinovo iskazivanje moći uključivalo je vojnu silu i neizravnu prijetnju obustavom plina, a ne monetarnu moć (koju Putin ni nema). Tijekom sukoba na Krimu sve su oči uprte na odnos Ukrajine s EU, a ne s eurozonom. Štoviše, noviju ukrajinsku monetarnu povijest obilježilo je vezanje valute uz američki dolar, a ne uz euro. I kako je onda euro važan za rusko pripojenje Krima? Rostovski smatra da su tijekom krize eurozone europske zemlje pokazale da ih solidarnost gotovo i ne zanima, čak i prema partnerima u monetarnoj uniji.

Bankovni debakl
Koliku bi solidarnost onda pokazali prema zemlji koja nije članica EU-a? Rusija je, prema tome stavu, protumačila oklijevajući pristup EU-a u krizi kao opravdanje za djelovanje, a iz istog bi razloga mogla otići i dalje. Očito se slijed događaja nakon financijske krize 2008. godine može smatrati krizom solidarnosti. Kad je došlo do potrebe za zajedničkim odgovorom na europski bankovni debakl, odgovor je bio da se svaka zemlja mora pobrinuti za svoje financijske institucije. Kad je Grčka izgubila pristup financijskim tržištima, na odgovor je trebalo čekati nekoliko mjeseci, a i tu se jako pazilo da se ne pomoć ne oslanja na EU fondove i da se ograniči financijska obveza pojedinih zemalja.

Kad je "vatrozid" konačno postavljen, bio je strogo ograničene veličine, a nikakav oblik zajedničke odgovornosti nije dopušten. Euroobveznice su ubrzo odbačene jer bi stvorile otvorene obveze zajedničkog duga. Isto tako, iako je zamišljeno da bi se Europski stabilizacijski mehanizam mogao iskoristiti za dokapitalizaciju banaka, na kraju je odlučeno da će ESM kreditirati samo vlade te da neće izravno preuzimati dug banaka. Nedavni su se pregovori oko uspostave bankovne unije na razini EU-a ponovno suočili s izazovom donošenja zajedničkog rezolucijskog mehanizma uz ograničenje obveza pojedinih država. Svaki put kad bi se povuklo pitanje europske solidarnosti, odgovor je bio: "Dobro, ali samo ako je stvarno nužno i što je manje moguće."

Putin je možda zaključio da EU koji ne želi riskirati zbog vlastitih članica svakako ne bi riskirao zbog običnog susjeda. Ključna sporna točka trenutnog odnosa s Ukrajinom jest energija, a nameće se isto pitanje europske solidarnosti. Prema nedavnome istraživanju koje je proveo institut Bruegel, cijeli bi EU mogao bez ruskog plina, no zbog toga bi članice EU-a pitanje sigurnosti zaliha trebale razmatrati zajednički, a ne pojedinačno. Tako bi, na primjer, u reakciji na embargo koji pogađa pojedinu državu druge države članice EU-a posegnule u vlastite rezerve, povećale svoju proizvodnju, platile veći uvoz ili malo smanjile potrošnju.

Europski identitet
Međutim, takav osjećaj solidarnosti izrazito je manjkav u raspravi o energetskoj politici EU-a. Temeljno je pitanje je li ispravno pretpostaviti da je euro trebao stvoriti više solidarnosti. Oni koji su tek stvarali jedinstvenu valutu smatrali su ga metodom za stvaranje zajednice. Zajednička valuta trebala je stvoriti osjećaj zajedničke sudbine sudionika, a time i solidarnosti. No to se nije dogodilo. Čak je i prije krize bilo jasno da i građani i vlade euro (pogrešno) smatraju čisto praktičnom pojavom. Uvođenje eura smatralo se tehnokratskim pitanjem kojime se bave bankari narodnih banaka i ministri financija, a ne temeljem europskog identiteta. Stvaranje eura nije povećalo proračun EU-a, a nije dovelo ni do veće političke integracije. Odgovornost koju je podrazumijevala zajednička valuta bila je sustavno podcijenjena. Pogrešno se vjerovalo u spontanu kohezivnu moć eura. Rostowski je svakako u pravu: slabost eura jest ohrabrila Putina. Međutim, na kraju će pravo pitanje možda biti hoće li krimska kriza potaknuti solidarnost Europe, a time i eura.

© Project Syndicate, 2014.

Autor: Jean Pisani-Ferry
03. travanj 2014. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close