Najveća hrvatska gospodarska grana, turizam, izravno će se okoristiti od budućeg proglašenja softverske industrije jednom od strateških industrija – pokretača hrvatskog gospodarstva, doznaje Poslovni dnevnik.

Paradoksalno, zbog neraskrčene šume parafisklanih nameta, sve tvrtke koje proizvode softver u Hrvatskoj obvezne su plaćati članarinu HTZ-u i turističkim zajednicama, a taj novac prikuplja Porezna uprava. Nitko nam u IT branši, ali ni u HTZ-u, nije znao objasniti zbog čega softverske tvrtke trebaju plaćati takvu vrstu nameta. Ante Mandić, predsjednik Uprave IN2 grupe, najveće softverske tvrtke u Hrvatskoj izračunao je da godišnje za taj harač izdvajaju čak 180 tisuća kuna. "Iskreno, ne znam zašto moramo plaćati ovaj namet, kao ni većinu ostalih nameta", kaže Mandić. Objašnjava da se u Zakonu o članarinama TZ-u izrijekom navodi da su tvrtke koje su registrirane kao NKD 62 "Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima" smještene u takozvanu treću skupinu platiša. Dodatno, ovisno o veličini grada u kojem su smještene, tvrtke ulaze u razrede, čime se dolazi do postotka godišnjeg prihoda koji moraju dati za turistički harač svake godine.

Za IN2 grupu, koja je registrirana u Zagrebu, to je 0,12 posto ukupnih prihoda. U branši tumače da se kroz takav izračun posebno cijedi softverske tvrtke. Većina softverskih tvrtki je smještena u Zagrebu, gdje se traži najviše davanja. K tome, upravo ta činjenica znači da postotak turističkog harača koji plaćaju softverske tvrtke, odnosno domaći proizvođači i izvoznici softvera, u praksi ispada pet puta veća nego li je plaćaju trgovci. Štoviše, doznali smo da je zbog toga unazad par godina bilo slučajeva da su softverske tvrtke veću članarinu plaćale HTZ-u i TZ-ima nego HGK. Sandra Knežević, voditeljica odnosa s javnošću HTZ-a kaže da obveznike i visine članarina TZ-ima propisuje zakon, a ne HTZ. Navodi da niti jedan obveznik, uključujući hotele i druge pružatelje smještaja turista, nije oslobođen plaćanja te članarine. No, naglašava da turističke članarine nisu prihod samo HTZ-a.

"Ugrubo, 7,5 posto od prikupljenog iznosa ide HTZ-u za potporu turistički nerazvijenim područjima, tri posto se izdvaja za Poreznu upravu, odnosno za troškove evidencije, obračun i naplatu članarine te dostavu podataka korisnicima sredstava, dok se preostala sredstva raspoređuju TZ-ima općina ili gradova, županija i HTZ-u, koji dobiva četvrtinu od tog preostalog iznosa", kaže Knežević. U HTZ-u nemaju podatak koliko godišnje turističkog harača prikupe od softverskih tvrtki. No, taj se podatak okvirno može izračunati na temelju posljednjih podataka Bisnodea i Astre koji su radili analizu tvrtki registriranih pod NKD 62. Iz tih podataka proizlazi da je domaća softverska industrija u 2012. godini napravila prihod od 4,98 milijardi kuna te od tog iznosa subvencionirala hrvatski turizam s više od 5,6 milijuna kuna. Boris Žitnik, direktor tvrtke OMNIAconsult i dugogodišnji analitičar IT tržišta u Hrvatskoj kaže da ne razumije zašto se softverske tvrtke opteretilo turističkim haračem.

"To nema nikakve logike, jer sve industrije neizravno donose korist svima, u krajnjoj liniji zaposlenici iz jedne industrije troše svoju plaću na proizvode i usluge druge industrije, tako da me ovo podsjeća na neki relikt iz prošlosti", kaže Žitnik. Paosebno je, ističe, nevjerojatno da takav namet postoji za industriju od koje se očekuje da bude strateška i k tome, pokretač cijelog gospodarstva Hrvatske. Dražen Oreščanin, predsjednik CISEx-a, udruge koja okuplja hrvatske softverske izvoznike, ističe da je za njega turistički harač besmisleni namet. Inače, Oreščanin je i predsjednik Uprave softverske tvrtke Poslovna inteligencija za koju smo došli do podatka da HTZ-u i TZ-ima plaća članarinu od 25 tisuća kuna godišnje.

"Mi ne vidimo nikakvog smisla u plaćanju te članarine, niti ikakve koristi od toga što su softverske tvrtke članovi HTZ, jer se turizmom ne bavimo niti prihodujemo išta od turizma", kaže Oreščanin. Dodaje da CISEx polaže nade u obećanje Vlade da će smanjiti i ukinuti parafiskalne namete. "Ispada da ako je izvozno orjentirana IT industrija strateška grana za Hrvatsku kao što je i turizam, bilo bi onda logično da i turističke tvrtke plaćaju obaveznu članarinu u CISEx-u i da Hrvatska donese zakon koji bi to regulirao", ironično zaključuje Oreščanin.