U javnoj raspravi o Vladinu prijedlogu Zakona o financiranju političkih stranaka profesor Josip Kregar kritizira predložena rješenja obrazlažući zašto u sadašnjem obliku nije pogodan za usvajanje. Kregar tvrdi da glavnina ključnih Vladinih prijedloga, ponaprije onih o nadzoru nad financiranjem političkih stranaka i organičavanju izvora i visine donacija strankama, ne zadovoljava standardne uvjete takvih akata, a ni europske standarde kao ni preporuke o financiranju stranaka što pak implicira da ga treba uskladiti i na konceptualnoj razini i u detaljima.

Britanski uzor
“U svim zemljama koje imaju stalno izborno povjerenstvo to tijelo ima ovlasti nadzora nad financiranjem stranaka i izbornih utakmica. Gotovo bez izuzetka sva novija zakonodavstva slijede istu ideju, često prema britanskom uzoru, a i oba američka kontinenta, bez iznimke, ovlasti povjeravaju stalnom izbornom povjerenstvu. Nije jasno zašto se predlagatelj zakona nije odlučio za to rješenje. Hrvatska sada ima stalno izborno povjerenstvo koje je podržala i struka i politika. Sastav stalnog izbornog povjerenstva, uvjeti za izbor, postupak kandidiranja i izbora, te cjelokupna logika uređenja njegova položaja govori u prilog tome. Prijedlog Vlade da se kontrola povjeri Državnoj reviziji i Ministarstvu financija ne čini se najboljim rješenjem. Teško će biti uvjeriti građane i birače u neovisnost tih tijela izvršne vlasti, mogući su nepotrebni sporovi i političke napetosti, a stupanj političke kulture i zrelosti demokracije u Hrvatskoj razlog je više za proširenje ovlasti Državnog izbornog povjerenstva”, objašnjava Kregar. Prema Kregaru, velik broj zemalja, a gotovo i sva novija zakonska rješenja, nadzor povjeravaju izbornim povjerenstvima. Kada se uzmu u obzir samo zemlje koje imaju odgovarajuće zakonodavstvo, čak 60 posto zemalja preuzima takvo rješenje, no taj postotak bio bi još veći kada bi se u obzir uzele različite kombinacije u kojima se pojavljuju posebna tijela “kvaziizborna povjerenstva” (Argentina, Belgija, Gruzija, Irska, Italija) ili pak posebna rješenja u kojima prethodni postupak provjere preuzima državna revizija koja pregledava poslovne knjige i račune, ali odluku donosi stalno izborno povjerenstvo (Bugarska, Litva) ili Portugal gdje ulogu uz izborno povjerenstvo i ima Ustavni sud.

Nejasni razlozi
Krajnje nejasnim razlozima zašto se Vlada opredijelila za suprotnu praksu Kregar dodaje podatak kako tek 8 posto zemalja svijeta (20 od 246) ima rješenje slično onom koje se ovdje predlaže. A pritom je većinom riječ o zemljama koje nemaju osobitu demokratsku reputaciju ili koje nemaju problema s izbornim utakmicama (Finska i Francuska). Pojedine zemlje imaju sasvim specifična rješenja, pa u Njemačkoj tu ovlast ima predsjednik parlamenta, u Mađarskoj računski sud), a u Austriji ured premijera. U nekim se zemljama posebno tijelo stvara na ad hoc osnovi (3%). Prihvaljivim drži koncept za donacije pravnih osoba, no predlaže da se precizno regulira razlika između pravnih osoba u vlasništvu, potpunom ili djelomičnom vlasništvu države od slučaja tvrtki u privatnom vlasništvu, odvjetničkog ureda ili zadruge. Za prijedlog limita individualnih donacija (90.000 kuna), Kregar kaže da je previsok jer i zemlje višeg strandarda života imaju znatno niže limite, pa zaključuje da to neće imati pravni učinak. Stoga bi, kaže, bilo korisnije sniziti iznos limita i uvesti relativne mjere (npr. umnožak minimalne plaće), zabranu istovremenog i paralelnog davanja raznim strankama (što Kregar drži jasnim indikatorom da se ne podupire stranka, već ulaže u eventualnu dobit) te – a to bi trebalo raspraviti – ograničiti donacije na postotak ukupnog prihoda stranaka.

Diskutabilne strane donacije
Iako pozdravlja zabranu anonimnih donacija, Kregar drži da to nije veliki napredak, nego rutinska odredba. Diskutabilnom mjerom smatra zabranu stranih donacija. U mnogim zemljama, kaže, načelno otvaranje te mogućnosti potiče razvoj demokracije. Glede odredaba o zabranama podsjeća na to da dosadašnja praksa izbora u Hrvatskoj upozorava da se zabrane trebaju precizirati. Kregar predlaže da se sankcije poput suspenzije proračunskog financiranja, kazne za stranku i odgovornu osobu na odgovorajući način primjene i na zaklade, fondacije i poduzeća u vlasništvu stranaka.