Borba za desetine postotka učinkovitosti vrijedna je truda, jer svaka desetina godišnje štedi i do 7000 tona CO2 u velikoj elektrani, odnosno proizvodi sedam gigavat sati dodatne struje uz istu količinu resursa. U isto vrijeme, elektrane na fosilna goriva moraju biti fleksibilnije jer se količina struje iz obnovljivih izvora energije povećava.

Već se projektiraju nove elektrane imajući na umu učinkovitost i fleksibilnost. Moderne elektrane na ugljen imaju električnu učinkovitost od 46 posto – 15 posto više od svjetskog prosjeka za tu vrstu elektrane. Elektrane s kombiniranim ciklusom (CCPP) postižu učinkovitost od čak više od 60 posto. Iako se elektrane na ugljen s izlaznom snagom od više od 350 gigavata (GW) grade tek u posljednjih pet godina, ukupni kapacitet svih takvih elektrana trenutačno je 1600 GW. U nekim je državama omjer između novih i starih elektrana još nepovoljniji. Razlika postoji zbog dva glavna čimbenika: maksimalnoj temperaturi pare, koja u modernim elektranama može iznositi više od 600 °C, dok većina postojećih elektrana ima maksimalnu temperaturu od 500 °C, te turbinama, čiji se potpuni remont mora obaviti svakih 20 do 25 godina.

"U SAD-u je modernizacija više od 100 parnih turbina od 2000. godine uštedjela preko 20 milijuna tona CO2 godišnje", izvješćuje Steve Welhoelter, koji koordinira globalne servisne usluge za Siemens Energy iz Orlanda. Siemens radi na modernizaciji ne samo svojih turbina, već i turbina drugih dobavljača. U prosjeku su elektrane u kojima je obavljen remont uspjele povećati proizvodnju električne struje za 4 posto, koristeći istu količinu goriva. Elektrana na ugljen u Ibbenbürenu blizu Münstera svoju je maksimalnu izlaznu snagu nakon općeg remonta povećala za više od 10 posto. 

(siemens.com/energy; siemens.com/pof)