Na YouTubeu nedavno objavljene snimke telefonskog razgovora između pomoćnice američkog državnog tajnika Victorije Nuland i američkog veleposlanika u Ukrajini Geofffreyja Pratta, u kojima Nuland proklinje Europsku uniju zbog nedostojne reakcije na ukrajinske prosvjede klasnični je ruski postupak potkopavanja političara.

Osoba koja je očito trebala izvući korist od toga je Viktor Janukovič, ukrajinski predsjednik kojemu prijeti politička propast. No koga se tu pokušava kompromitirati? Na prvi pogled ovaj razgovor koji je procurio čista je kleveta koja doprinosi teoriji zavjere da je međunarodni politički poredak pomno postavljena fasada za okrutnu američku silu i poslovne inetersne skupine. Prema tomu, Ujedinjeni narodi puki su mehanizam za ostvarivanje američkih interesa nauštrb zemalja poput Ukrajine, dok su glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon i posebni koordinator UN-a za bliskoistočni mironodopski proces Robert Serry tek marionete potrebne da se sve to za Amerikance doista i ostvari. Tako je to Nuland postavila, a najpamtljiviji dio razgovora koji je smjesta dospio na naslovnice svih njemačkih medija bio je njezin zaključak: "J… EU".

Sporazum s Rusijom
Ovo neželjeno curenje ozbiljno potkopava američki imidž te povrđuje ono o čemu europski državnici već dugo šapuću jedni drugima na uho: SAD ne samo da prezire njihovu sporu i neučinkovitu diplomaciju, nego i potajno priželjkuje propast europskog projekta. Istodobno Rusiji odgovara podsjetiti Ukrajince da još jedna velika sila prezire Europu.Međutim, glavna meta ove kompromitirajuće situacije nije ukrajinska. Naime, umjerenom reformatoru i ekonomskom liberalu Arseniju Jacenjuku bio je ponuđen položaj premijera. Pod pretpostavkom da će američka diplomatska podrška uništiti vjerodostojnost ove javne ličnosti u Ukrajini, otkriće da je Jacenjuk, "tip koji ima iskustva u ekonomiji", kako kaže Nuland, kandidat kojega Amerikanci preferiraju, moglo bi biti dovoljno da okrene Ukrajince protiv njega. Suštinska poruka ovog otkrivenog razgovora je neupitna: SAD na vodeća mjesta u inozemstvu želi postaviti ekonomske liberale umjesto karizmatičnih političara poput bivšeg boksača Vitalija Klička ili strastvenih nacionalista poput Oleha Tjahniboka.

Konačno, jedan tehnokrat i bivši guverner središnje banke kao što je Jacenjuk shvaća kako se globalni financijski sustav koristi za kamuflažu izdaje državnih interesa.Opisivanje ekonomskog liberalizma i internacionalizma kao izmišljotine koja služi isključivo inozemnim interesima standarno je obilježje sovjetske retorike. Isto tako Rusija prikazuje Ukrajinu kao državu koja ima koristi od dugoročnih sporazuma o prirodnom plinu te upozorava da bi otvaranje ukrajinske privrede konkurenciji s izvoznicima iz EU uništilo njezin proizvodni sektor. Dobra je vijest da većinu Ukrajinaca više zanima poljsko poslijekomunističko iskustvo s obzirom da je ta država postigla puno značajniji napredak od same Ukrajine. Neposredno nakon raspada Sovjetskog Saveza, prosperitet i ostala mjerila životnog standarda u Poljskoj i Ukrajini bila su manje-više jednaka. Međutim, 2011. poljski BDP po glavi stanovnika dosegnuo je 13.382 američka dolara, dok je ukrajinski u padu te trenutno iznosi 3576 dolara. 

Radikalne reforme
Ukrajinci danas žele doseći slični stupanj životnog standarda i sigurnosti preuzimanjem poljskog gospodarskog modela, koji je otvoreni međunarodni sustav iskoristio za poticaj razvoja. No Poljska nije ostvarila tako sjajne rezultate samo prihvaćanjem radikalnih gospodarskih reformi, za njezin uspjeh u velikoj je mjeri zaslužna i činjenica što je prekinula s tradicijom sumnje i nepovjerenja koje su sovjetski vođe koristili za održavanje vlastite moći. Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski nedavno je izjavio kako bi Njemačka trebala snažnije iskazati svoju moć i vodstvo, što samo pokazuje koliko se poljski stav danas promijenio. Curenje spornog telefonskog razgovora namjerava onemogućiti upravo takvu promjenu u Ukrajini.

Koautorica članka Marzenna James je predavač politologije pri sveučilištu Princeton

© Project Syndicate, 2014.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?